Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Marko 12

Priča o zlim vinogradarima i odbačenom kamenu. Caru carevo i Bogu Božije. O vaskrsenju mrtvih. Dvije najveće zapovijesti. Božanstvo Hristovo. Udovičina lepta.

I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide.

I kada dođe vrijeme, posla vinogradarima slugu da primi od vinogradara roda vinogradskoga.

A oni ga uhvatiše, izbiše i poslaše praznih ruku.

I opet im posla drugoga slugu; i onoga napadoše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga osramoćena.

I opet posla drugoga, i njega ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a druge pobiše.

A on imaše još jedinoga sina svoga, voljenoga, pa im najzad posla i njega, govoreći: Postidjeće se sina mojega.

A vinogradari oni rekoše među sobom: Ovo je nasljednik, hodite da ga ubijemo, i naše će biti nasljedstvo.

I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda.

Šta će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima.

Zar niste čitali u Pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, on postade glava od ugla;

To bi od Gospoda i divno je u očima našim.

I tražahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.

I poslaše njemu neke od fariseja i irodovaca da bi ga uhvatili u riječi.

A oni došavši rekoše mu: Učitelju, znamo da si istinit, i ne obazireš se ni na koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu učiš. Reci nam, dakle, treba li ćesaru davati porez ili ne? Da damo ili da ne damo?

A on znajući njihovo licemjerje, reče im: Što me kušate? Donesite mi dinar, da vidim.

A oni donesoše. I reče im: Čiji je ovo lik i natpis? A oni mu rekoše: Ćesarev.

I odgovarajući Isus reče im: Podajte ćesarevo ćesaru, a Božije Bogu. I zadiviše mu se.

I dođoše mu sadukeji, koji kažu da nema vaskrsenja, i zapitaše ga govoreći:

Učitelju, Mojsej nam napisa: Ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.

Sedmoro braće bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda.

I drugi je uze, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći.

I uzeše je sedmorica i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena.

O vaskrsenju, dakle, kada vaskrsnu, kojega će od njih biti žena? Jer su je svih sedam imali za ženu.

I odgovarajući Isus reče im: Ne varate li se zato što ne znate Pisma ni sile Božije?

Jer kad iz mrtvih vaskrsnu, niti se žene ni udaju, nego su kao anđeli na nebesima.

A za mrtve da vaskrsavaju niste li čitali u knjigama Mojsejevim kako mu reče Bog kod kupine govoreći: Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?

Bog nije Bog mrtvih, nego živih. Vi se, dakle, veoma varate.

I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako raspravljaju, pa vidjevši kako im dobro odgovori, zapita ga: Koja je zapovijest prva od sviju?

A Isus mu odgovori: Prva je zapovijest od sviju: Čuj Izrailju, Gospod Bog naš je Gospod jedini;

I ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.

I druga je kao i ova: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veće od ovih nema.

I reče mu književnik: Dobro, učitelju, pravo si kazao da je Bog jedan, i nema drugoga osim njega;

I ljubiti njega svim srcem svojim i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veće je od sviju paljenica i žrtava.

A Isus vidjevši kako pametno odgovori, reče mu: Nisi daleko od Carstva Božijega. I niko se više ne usudi da ga zapita.

I odgovorivši Isus reče učeći u hramu: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?

Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.

Sam David, dakle, naziva ga Gospodom, pa otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga rado.

I govoraše im u nauci svojoj: Čuvajte se književnika koji vole da idu u dugačkim haljinama, i da ih pozdravljaju na ulicama,

I žele prva mjesta po sinagogama, i začelja na gozbama.

Ovi što jedu kuće udovičke, i lažno se mole dugo, biće još većma osuđeni.

I sjede Isus prema hramovnoj blagajni i gledaše kako narod meće novce u nju. I mnogi bogati metahu mnogo.

I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje čine jedan kodrant.

I dozvavši učenike svoje, reče im: Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meću u hramovnu blagajnu.

Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu imovinu svoju.

Glave · Marko

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.