Pređi na sadržaj
Marko 33 od 16

Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Marko 3

Isus liječi u subotu čovjeka sa suhom rukom i izgoni nečiste duhove. Izbor Dvanaestorice. O huli na Duha Svetoga. Mati i braća Isusova.

1
I uđe opet u sinagogu, i ondje bješe čovjek koji imaše suhu ruku.
2
I motrahu na njega neće li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
3
I reče čovjeku sa suhom rukom: Stani na sredinu.
4
I reče njima: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti, ili pogubiti? A oni ćutahu.
5
I pogledavši na njih sa gnjevom, žaleći što su im srca okamenjena, reče čovjeku: Pruži ruku svoju! I pruži; i postade mu ruka zdrava kao i druga.
6
I izišavši fariseji odmah učiniše vijeće protiv njega sa irodovcima kako bi ga pogubili.
7
A Isus otide sa učenicima svojim prema moru; i mnogi narod iz Galileje pođe za njim i iz Judeje,
8
I iz Jerusalima, i iz Idumeje, i s one strane Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko, čuvši šta on čini, dođe k njemu.
9
I reče učenicima svojim da lađica za njega bude spremna zbog naroda, da ga ne pritješnjavaju.
10
Jer mnoge iscijeli, tako da navaljivahu na njega koji imahu rane da ga se dotaknu.
11
I nečisti duhovi kad god bi ga vidjeli, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: Ti si Sin Božiji.
12
I mnogo im prijećaše da ga ne razglašavaju.
13
I iziđe na goru i dozva one koje sam htjede, i dođoše mu.
14
I postavi Dvanaestoricu, da budu s njim, i da ih šalje da propovijedaju,
15
I da imaju vlast iscjeljivati bolesti i izgoniti demone;
16
I nadjenu Simonu ime Petar;
17
I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjenu im ime Voanerges, što znači sinovi groma;
18
I Andreja i Filipa i Vartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Simona Kananita
19
I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
20
I dođoše u kuću, i sabra se opet narod, tako da ne mogahu ni hljeba jesti.
21
I kad to čuše njegovi, iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
22
A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: U njemu je Veelzevul; a on pomoću kneza demonskog izgoni demone.
23
A on dozvavši ih, govoraše im u pričama: Kako može satana satanu izgoniti?
24
I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, to carstvo ne može opstati;
25
I ako se dom sam po sebi razdijeli, taj dom ne može opstati;
26
I ako satana ustane sam na sebe i razdijeli se, ne može opstati, nego će propasti.
27
Niko ne može oteti pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, ako najprije jakoga ne sveže, i onda će kuću njegovu oplijeniti.
28
3aista vam kažem: Svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, ma koliko hulili;
29
A koji pohuli na Duha Svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vječnome sudu.
30
Jer govorahu: U njemu je duh nečisti.
31
I dođoše mati njegova i braća njegova, i stojeći napolju poslaše k njemu da ga zovu.
32
I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: Eno mati tvoja i braća tvoja napolju traže te.
33
I odgovori im govoreći: Ko je mati moja ili braća moja?
34
I pogledavši okolo na one koji sjede oko njega, reče: Evo mati moja i braća moja!
35
Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.
Glave · Marko
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte