Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Marko 7
Spor sa farisejima o predanjima starih. Iscjeljenje kćeri Hananejkine. Iscjeljenje gluvih i nijemih.
1
I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.
2
I vidjevši neke od učenika njegovih da nečistim, to jest neumivenim, rukama jedu hljeb, ukoriše ih.
3
Jer fariseji i svi Judejci ne jedu dok ne umiju ruke do lakata, držeći se predanja od starih.
4
I kad dođu sa tržišta ne jedu dok se ne operu; i još mnogo ima što su primili te drže; peru čaše i sudove i kotlove i sjedišta.
5
A potom pitahu ga fariseji i književnici: Zašto učenici tvoji ne žive prema predanju od starih, nego jedu hljeb neumivenim rukama?
6
A on odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: Ovaj narod usnama me poštuje, a srce im je daleko od mene.
7
No zalud me poštuju, učeći učenjima propisanim od ljudi.
8
Jer ostaviste zapovijest Božiju, a držite se predanja ljudskoga, pranja sudova i čaša; i mnogo drugo slično činite.
9
I reče im: Lijepo, ukidate zapovijest Božiju da svoje predanje sačuvate!
10
Jer Mojsej reče: Poštuj oca svojega i mater svoju; i: Koji ruži oca ili mater, smrću da umre.
11
A vi kažete: Ako reče čovjek ocu ili materi: ono čim bih ti mogao pomoći korvan je, to jest: prilog,
12
I ne date mu više da išta učini za oca ili mater,
13
Ukidajući riječ Božiju svojim predanjem koje dalje prenosite; i slično tome mnogo šta činite.
14
I dozvavši sav narod, reče im: Poslušajte me svi, i razumijte.
15
Ništa nema što bi čovjeka moglo opoganiti od onoga što spolja ulazi u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čovjeka.
16
Ko ima uši da čuje, neka čuje!
17
I kada dođe od naroda u kuću, pitahu ga učenici njegovi za priču.
18
I reče im: Zar ste i vi tako nerazumni? Zar ne razumijete da što god u čovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
19
Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh, i izlazi napolje, čisteći sva jela.
20
Još reče: Što izlazi iz čovjeka ono pogani čovjeka.
21
Jer iznutra, iz srca ljudskoga, izlaze zle pomisli, preljube, blud, ubistva,
22
Krađe, lakomstva, pakosti, lukavstvo, razvrat, zlo oko, hula na Boga, gordost, bezumlje.
23
Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čovjeka.
24
I ustavši odande, otide u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću, htjede da to niko ne dozna; no nije se mogao sakriti.
25
Jer čuvši za njega žena u čijoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovim.
26
A ta žena bijaše neznaboškinja rodom Sirofeničanka, i moljaše ga da istjera demona iz kćeri njezine.
27
A Isus joj reče: Pusti da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.
28
A ona odgovori i reče mu: Da, Gospode, ali i psi ispod trpeze jedu od mrva djetinjih.
29
I reče joj: Za ovu riječ, idi, izišao je demon iz kćeri tvoje.
30
I došavši kući, nađe kćer da leži na postelji, a demon bješe izišao.
31
I opet iziđe Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dođe na more Galilejsko kroz krajeve dekapoljske.
32
I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na njega ruku.
33
I uzevši ga iz naroda nasamo, metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dotače se jezika njegova;
34
I pogledavši na nebo, uzdahnu i reče mu: Efata, to jest, otvori se!
35
I odmah mu se otvori sluh, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše pravilno.
36
I zabrani im da nikome ne kazuju; ali što im on više zabranjivaše, to oni većma razglašavahu.
37
I veoma mnogo se divljahu govoreći: Sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i nijeme da govore.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.