Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Marko 8
Drugo umnožavanje hljeba. Traženje znaka s neba. O kvascu farisejskom i Irodovom. Iscjeljenje slijepoga u Vitsaidi. Petrovo ispovijedanje Hrista. Prvo predskazivanje stradanja, smrti i vaskrsenja. O samoodricanju i nošenju krsta.
1
U te dane opet, kad bijaše mnogo naroda i ne imađahu šta jesti, prizva Isus učenike svoje i reče im:
2
Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta da jedu.
3
A ako ih otpustim gladne kućama njihovim, malaksaće na putu; jer su neki od njih došli izdaleka.
4
I odgovoriše mu učenici njegovi: Otkud ih može neko nahraniti hljebom ovdje u pustinji?
5
I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni rekoše: sedam.
6
I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onih sedam hljebova i zablagodarivši, prelomi, pa dade učenicima svojim da postave, i postaviše narodu.
7
I imahu malo ribica; i blagoslovivši ih, reče da i njih postave.
8
I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica.
9
A onih što su jeli bijaše oko četiri hiljade; i otpusti ih.
10
I odmah uđe u lađu sa učenicima svojim, i dođe u predjele dalmanutske.
11
I iziđoše fariseji, i počeše se raspravljati s njim, i kušajući ga, iskahu od njega znak sa neba.
12
I uzdahnuvši duhom svojim reče: Zašto rod ovaj znak ište? Zaista vam kažem: Neće se dati znak rodu ovome.
13
I ostavivši ih, uđe opet u lađu i otide na onu stranu.
14
I zaboraviše učenici njegovi uzeti hljebove, i nemahu sa sobom u lađi do jedan hljeb.
15
I opominjaše ih govoreći: Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.
16
I razmišljahu, jedan drugome govoreći: To je što hljeba nemamo.
17
I razumjevši Isus reče im: Zašto mislite da je to što hljeba nemate? 3ar još ne shvatate niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše?
18
Imajući oči zar ne vidite, i uši imajući zar ne čujete? I ne pamtite li,
19
Kad onih pet hljebova razlomih na pet hiljada, koliko punih kotarica komada nakupiste? Rekoše mu: dvanaest.
20
A kad onih sedam na četiri hiljade, koliko punih kotarica komada nakupiste? A oni rekoše: sedam.
21
I reče im: Kako ne razumijete?
22
I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne.
23
I uzevši za ruku slijepoga, izvede ga izvan sela, i pljunuvši mu na oči, položi ruke na njega, i zapita ga vidi li što.
24
I on pogledavši reče: Vidim ljude da idu kao drveće.
25
I potom opet metnu mu ruke na oči, i učini da progleda: i iscijeli se, i vidje sve jasno.
26
I posla ga domu njegovom, govoreći: Niti ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
27
I iziđe Isus i učenici njegovi u sela Kesarije Filipove; i putem pitaše učenike svoje govoreći im: Šta govore ljudi, ko sam ja?
28
A oni odgovoriše: Jovan Krstitelj; a drugi: Ilija; a drugi: Neki od proroka.
29
A on im reče: A vi šta velite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče mu: Ti si Hristos.
30
I zabrani im da nikom ne govore o njemu.
31
I poče ih učiti da Sin Čovječiji treba mnogo da postrada, i da će ga odbaciti starješine i prvosveštenici i književnici, i da će ga ubiti, i da će poslije tri dana vaskrsnuti.
32
I reče im to otvoreno. I uze ga Petar nasamo i poče ga koriti.
33
A on, okrenuvši se i pogledavši na učenike svoje, zaprijeti Petru govoreći: Idi od mene, satano; jer ti ne misliš ono što je Božije, nego što je ljudsko.
34
I dozvavši narod sa učenicima svojim reče im: Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
35
Jer ko hoće život svoj da sačuva, izgubiće ga, a ko izgubi život svoj mene radi i jevanđelja, onaj će ga sačuvati.
36
Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi?
37
Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju?
38
Jer ko se postidi mene i mojih riječi u rodu ovome preljubotvornom i grješnom, i Sin će se Čovječiji postidjeti njega kad dođe u slavi Oca svojega sa svetim anđelima.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.