Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Marko 5

Iscjeljenje bjesomučnoga u Gadari. Liječenje žene od tečenja krvi. Vaskrsenje Jairove kćeri.

I dođoše preko mora u zemlju Gadarinsku.

I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete iz grobova čovjek s duhom nečistim,

Koji boravljaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;

Jer je mnogo puta bio svezivan u okove i verige, pa je iskidao verige i okove izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.

I stalno noć i dan on bješe u grobovima i po gorama, vičući i bijući sebe kamenjem.

A kad vidje Isusa izdaleka, potrča i pokloni mu se.

I povikavši iz sveg glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse Sine Boga Višnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!

Jer mu govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka!

I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori mu i reče: Legion mi je ime; jer nas je mnogo.

I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz onog kraja.

A ondje po brijegu pasijaše veliko krdo svinja.

I moliše ga svi demoni govoreći: Pošalji nas u svinje da u njih uđemo.

I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi nečisti uđoše u svinje: i navali krdo s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade; i utopiše se u moru.

A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta se dogodilo.

I dođoše Isusu, i vidješe bjesomučnoga u kome je bio legion gdje sjedi, obučen i priseban; i uplašiše se.

I ispričaše im oni što su vidjeli šta se dogodilo bjesomučnome, i o svinjama.

I počeše ga moliti da ide iz njihovih krajeva.

I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio bjesomučan da bude s njim.

A Isus mu ne dade, već mu reče: Idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti je Gospod učinio, i kako te pomilovao.

I on otide i poče propovijedati u Dekapolju šta mu učini Isus; i svi se divljahu.

I kad pređe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.

I gle, dođe jedan od starješina sinagoge po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.

I moljaše ga mnogo, govoreći: Ćerčica je moja na samrti; da dođeš i metneš na nju ruke, da se spase i da živi.

I pođe s njim. I za njim iđaše naroda mnogo, i pritješnjavahu ga.

I žena neka koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi,

I mnogo prepatila od mnogih ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nije pomoglo, nego joj je još gore bilo,

Kad je čula za Isusa, dođe s narodom i dotače se ostrag haljine njegove.

Jer govoraše u sebi: Ako se samo dotaknem haljina njegovih, ozdraviću.

I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.

I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod, reče: Ko se to dotače mojih haljina?

I rekoše mu učenici njegovi: Vidiš gdje te narod pritiska, i pitaš: ko se dotače mene?

I on se obaziraše da vidi onu koja to učini.

A žena, uplašivši se i drhteći, znajući šta joj se dogodilo, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu.

A on joj reče: Kćeri, vjera tvoja spasla te je; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje!

Dok on još govoraše, dođoše od starješine sinagoge govoreći: Kći tvoja umrije; što još trudiš Učitelja?

A Isus, čim je čuo riječ što kazaše, reče starješini sinagoge: Ne boj se, samo vjeruj!

I ne dade da iko pođe za njim osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva.

I dođe u kuću starješine sinagoge, i vidje vrevu i one koji plaču i leleču mnogo.

I ušavši reče im: Šta ste se uznemirili i plačete? Djevojčica nije umrla nego spava.

I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve, uze oca i mater djevojčice i one koji bijahu s njim, i uđe gdje ležaše djevojčica.

I uzevši djevojčicu za ruku, reče joj: Talita kumi, što znači: Djevojčice, tebi govorim, ustani!

I odmah ustade djevojčica, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim.

I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to; i reče da joj daju da jede.

Glave · Marko

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.