Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Marko 10
O svetinji braka i o razvodu. Blagosiljanje djece. Bogati mladić. O nagradi zbog sljedovanja za Hristom. Treće predskazivanje stradanja, smrti i vaskrsenja. Molba sinova Zevedejevih. Iscjeljenje slijepog Vartimeja.
1
I ustavši odande dođe u krajeve Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše.
2
I pristupivši fariseji, kušajući upitaše ga: Može li muž otpustiti ženu?
3
A on odgovori i reče im: Šta vam zapovjedi Mojsej?
4
A oni rekoše: Mojsej dopusti da joj se dade otpusna knjiga i da se otpusti.
5
I odgovarajući Isus reče im: Zbog okorelosti srca vašeg napisa vam on zapovijest ovu.
6
A u početku stvaranja Bog ih je stvorio kao muža i ženu.
7
Zbog toga će ostaviti čovjek oca svojega i mater i prilijepiće se ženi svojoj,
8
I biće dvoje jedno tijelo. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo.
9
A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
10
I u kući opet zapitaše ga o tome učenici njegovi.
11
I reče im: Koji otpusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu sa njom.
12
I ako žena odvojivši se od muža svojega pođe za drugoga, čini preljubu.
13
I donošahu mu djecu da ih se dotakne, a učenici zabranjivahu onima što ih donošahu.
14
A vidjevši Isus uznegodova i reče im: Pustite djecu neka dolaze meni, i ne branite im; jer je takvih Carstvo Božije.
15
Zaista vam kažem: Koji ne primi Carstva Božijega kao dijete, neće ući u njega.
16
I zagrlivši ih, stavi ruke na njih te ih blagoslovi.
17
I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim, pitaše ga: Učitelju blagi, šta mi treba činiti da naslijedim život vječni?
18
A Isus mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga.
19
Zapovijesti znaš: Ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
20
A on odgovarajući reče mu: Učitelju, sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
21
A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reče mu: Još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi, uzmi krst svoj i hajde za mnom.
22
A on se snuždi zbog ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23
I pogledavši oko sebe, Isus reče učenicima svojim: Kako je teško bogatima ući u Carstvo Božije!
24
A učenici se zapanjiše na riječi njegove. A Isus opet odgovarajući reče im: Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u Carstvo Božije!
25
Lakše je kamili kroz iglene uši proći negoli bogatome u Carstvo Božije ući.
26
A oni se veoma čuđahu govoreći u sebi: Pa ko se onda može spasti?
27
A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu nije; jer sve je moguće Bogu.
28
A Petar mu poče govoriti: Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pođosmo.
29
A Isus odgovarajući reče: Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili njive, mene radi i jevanđelja radi,
30
A da neće primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i oca, i mater, i djecu, i njive, uz progonjenje, a u vijeku koji dolazi život vječni.
31
Ali će mnogi prvi biti posljednji i posljednji prvi.
32
A kad uzlažahu putem u Jerusalim, Isus iđaše ispred njih, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet Dvanaestoricu, poče im kazivati šta će mu se dogoditi:
33
Evo idemo gore u Jerusalim, i Sin Čovječiji biće predan prvosveštenicima i književnicima, i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima;
34
I narugaće mu se, i šibaće ga, i pljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan vaskrsnuće.
35
I dođoše pred njega Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: Učitelju, hoćemo da nam učiniš što ćemo te moliti.
36
A on im reče: Šta hoćete da vam učinim?
37
A oni mu rekoše: Daj nam da sjednemo jedan s desne strane tebi, a drugi sa lijeve, u slavi tvojoj.
38
A Isus im reče: Ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojim se ja krstim?
39
A oni mu rekoše: Možemo. A Isus im reče: Čašu, dakle, koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojim se ja krstim krstićete se;
40
Ali da sjednete s desne strane meni i s lijeve nije moje da dam, nego će se dati kojima je pripremljeno.
41
I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i Jovana.
42
A Isus dozvavši ih reče im: 3nate da oni koji se smatraju vladarima naroda gospodare njima, i velikaši njihovi vladaju nad njima.
43
Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude među vama veliki, neka vam služi;
44
I koji hoće među vama da bude prvi, neka bude svima sluga.
45
Jer Sin Čovječiji nije došao da mu služe nego da služi, i da dade život svoj u otkup za mnoge.
46
I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta, proseći.
47
I čuvši da je to Isus Nazarećanin, stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse, pomiluj me!
48
I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: Sine Davidov, pomiluj me!
49
I zaustavivši se Isus reče: Pozovite ga! I zovnuše slijepoga govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te.
50
A on, zbacivši sa sebe haljinu svoju, ustade i dođe Isusu.
51
I odgovarajući reče mu Isus: Šta hoćeš da ti učinim? A slijepi mu reče: Učitelju, da progledam.
52
A Isus mu reče: Idi, vjera tvoja spase te. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.