Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Marko 4

Priče o Carstvu Božijem: o sijaču i sjemenu, o svijeći, o sjetvi i usjevu, o zrnu gorušičnom. Stišavanje bure.

I opet poče učiti kod mora. I sabra se oko njega narod mnogi, tako da on uđe u lađu na moru i sjeđaše, a narod sav bijaše na zemlji kraj mora.

I učaše ih u pričama mnogo, i govoraše im u pouci svojoj:

Slušajte: Evo, iziđe sijač da sije.

I kad sijaše dogodi se da jedno sjeme pade pokraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga.

A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje i odmah izniče, jer ne imađaše duboke zemlje;

A kad obasja sunce, uvenu i, budući da nemaše korijena, usahnu.

A drugo pade u trnje; i naraste trnje i uguši ga, i ne donese roda.

I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šezdeset i po sto.

I govoraše im: Ko ima uši da čuje, neka čuje!

A kad osta sam, zapitaše ga za ovu priču oni oko njega sa Dvanaestoricom.

I reče im: Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega, a onima napolju sve u pričama biva,

Da očima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se oproste grijesi.

I reče im: Zar ne razumijete priču ovu? A kako ćete sve priče razumjeti?

Sijač riječ sije.

A pokraj puta, gdje se sije riječ, jesu oni koji kad je čuju, odmah dođe satana i uzme riječ posijanu u srcima njihovim.

Tako i oni posijani na kamenitim mjestima jesu oni koji kad čuju riječ, odmah je prime s radošću,

Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad dođu do nevolje, ili gonjenja zbog riječi, odmah se sablazne.

A oni posijani u trnju, jesu oni koji slušaju riječ,

Ali brige ovoga vijeka i obmana bogatstva i požude za ostalim stvarima uđu i zaguše riječ, i bez roda ostane.

A oni na dobroj zemlji posijani, jesu oni koji slušaju riječ i primaju, i donose rod po trideset i po šezdeset i po sto.

I govoraše im: Eda li se svjetiljka donosi da se metne pod sud ili pod odar? A ne da se na svijećnjak postavi?

Jer nema ništa tajno što neće biti javno; niti bi što sakriveno, a da ne iziđe na vidjelo.

Ko ima uši da čuje neka čuje!

I govoraše im: Pamtite što čujete: kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti i dometnuće se vama koji slušate.

Jer ko ima, daće mu se; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.

I govoraše im: Tako je Carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju;

I spava i ustaje noću i danju; i sjeme niče i raste, da on i ne zna.

Jer zemlja sama od sebe donese najprije travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.

A kad sazri rod, odmah pošalje srp; jer nasta žetva.

I govoraše: Sa čime ćemo uporediti Carstvo Božije? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati?

Ono je kao zrno gorušično koje kad se posije u zemlju, manje je od sviju sjemena na zemlji;

A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu i ptice nebeske boraviti.

I takvim mnogim pričama kazivaše im riječ koliko mogahu slušati.

A bez priče ne govoraše im ni riječi. A učenicima nasamo tumačaše sve.

I reče im u onaj dan uveče: Pređimo na onu stranu.

I oni, ostavivši narod, uzeše ga kao što bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim.

I nastade velika bura od vjetra; i valovi tako zapljuskivahu lađu da ona već poče da tone.

A on bijaše na krmi spavajući na uzglavlju; i probudiše ga i rekoše mu: Učitelju, zar ti ne mariš što propadamo?

I ustavši, zaprijeti vjetru, i reče moru: Ćuti, prestani! I utoli vjetar, i postade tišina velika.

I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?

I strahom se velikim ispuniše, i govorahu jedan drugome: Ama ko je ovaj da ga i vjetar i more slušaju?

Glave · Marko

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.