Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)

Marko 9

Preobraženje Gospodnje. Iscjeljenje dječaka s nečistim duhom. Drugo predskazivanje stradanja, smrti i vaskrsenja. O prvenstvu među apostolima. O čudesima u ime Isusovo i o sablazni.

I reče im: Zaista vam kažem: ima neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstvo Božije da je došlo u sili.

I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede na goru visoku, posebno samo njih; i preobrazi se pred njima.

I haljine njegove postadoše sjajne, vrlo bijele kao snijeg, kakve ne može bjelilja ubjeliti na zemlji.

I ukaza im se Ilija s Mojsejem i bijahu u razgovoru sa Isusom.

I Petar odgovarajući reče Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti; da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojseju jednu i Iliji jednu.

Jer ne znadijaše šta da kaže; jer bijahu uplašeni.

I pojavi se oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte.

I odjednom obazrevši se nikoga više ne vidješe osim samoga Isusa pored sebe.

A kada silažahu sa gore, zabrani im da nikome ne kazuju šta su vidjeli, sve dok Sin Čovječiji ne vaskrsne iz mrtvih.

I ovu riječ zadržaše u sebi, pitajući jedan drugog: Šta to znači vaskrsnuti iz mrtvih?

I upitaše ga: Zašto govore književnici da najprije Ilija treba da dođe?

A on odgovarajući reče im: Kada Ilija prvo dođe, sve će urediti; i kako je napisano za Sina Čovječijega da treba mnogo da postrada i da unižen bude.

Ali vam kažem da je i Ilija došao, i učiniše s njim šta htjedoše, kao što je pisano za njega.

I došavši učenicima svojim, vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje raspravljaju s njima.

I odmah vidjevši ga, sav narod zadivi se i pritrčavši, pozdravljahu ga.

I upita književnike: Šta to raspravljate s njima?

I odgovarajući jedan iz naroda reče: Učitelju, dovedoh tebi sina svojega u kome je duh nijemi.

I kad god ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojim da ga istjeraju; i ne mogoše.

A on odgovarajući reče: O rode nevjerni, dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpjeti? Dovedite ga k meni.

I dovedoše ga njemu; i kad ga vidje duh, odmah ga stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu.

I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva.

I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš, pomozi nam, smiluj se na nas.

A Isus mu reče: Ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje.

I odmah povikavši otac djeteta sa suzama govoraše: Vjerujem, Gospode, pomozi mojemu nevjerju!

A Isus vidjevši da se stječe narod, zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: Duše nijemi i gluhi, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega!

I povikavši i izlomivši ga vrlo, iziđe; i bi kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije.

A Isus, uzevši ga za ruku, podiže ga; i ustade.

I kad uđe u kuću, pitahu ga učenici njegovi nasamo: Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?

I reče im: Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.

I izišavši odande iđahu kroz Galileju; i ne htjede da ko dozna,

Jer učaše učenike svoje i govoraše im da će Sin Čovječiji biti predan u ruke ljudi, i ubiće ga, i kada ga ubiju, trećeg dana vaskrsnuće.

I oni ne razumijevahu riječi, a bojahu se da ga zapitaju.

I dođe u Kapernaum, i kad bješe u kući, zapita ih: Šta se prepiraste putem među sobom?

A oni ćutahu; jer se putem prepirahu među sobom ko je najveći.

I pošto sjede, dozva Dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude posljednji od sviju i svima sluga.

I uzevši dijete, metnu ga među njih i zagrlivši ga reče im:

Ko jedno od ovakve djece primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego Onoga koji je mene poslao.

Odgovori mu Jovan govoreći: Učitelju, vidjesmo jednoga koji ne ide za nama; a tvojim imenom izgoni demone; i zabranismo mu, jer ne ide za nama.

A Isus reče: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio i mogao odmah zlo govoriti o meni

Jer ko nije protiv vas, s vama je.

Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće izgubiti platu svoju.

A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se objesi kamen vodenični o vrat i da se baci u more.

I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi,

Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život hromu negoli s dvije noge da te bace u pakao, u oganj neugasivi,

Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

I ako te oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u Carstvo Božije negoli sa dva oka da budeš bačen u pakao ognjeni,

Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.

Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti.

Dobra je so; ali ako so postane neslana, čime će se osoliti? Imajte soli u sebi, i mir imajte među sobom.

Glave · Marko

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.