Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 18
Najveći u Carstvu nebeskom. O sablazni. Priča o izgubljenoj ovci. Crkveni način ispravljanja bližnjeg. Moć apostolske vlasti; o zajedničkoj molitvi i praštanju. Priča o nemilosrdnom slugi.
1
U onaj čas pristupiše učenici Isusu govoreći: Ko je, dakle, najveći u Carstvu nebeskome?
2
I dozva Isus dijete, i postavi ga među njih,
3
I reče: Zaista vam kažem, ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u Carstvo nebesko.
4
Koji se, dakle, ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom.
5
I koji primi jedno takvo dijete u ime moje, mene prima.
6
A koji sablazni jednoga od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenički o vrat njegov, i da potone u dubinu morsku.
7
Teško svijetu od sablazni; jer potrebno je da dođu sablazni, ali teško čovjeku onom kroz koga dolazi sablazan.
8
Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe; bolje ti je ući u život hromu ili kljastu nego da imaš dvije ruke ili dvije noge, a da te bace u oganj vječni.
9
I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe; bolje ti je s jednim okom u život ući nego da imaš dva oka, a da te bace u pakao ognjeni.
10
Gledajte da ne prezrete jednoga od malih ovih; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima stalno gledaju lice Oca moga nebeskoga.
11
Jer Sin Čovječiji dođe da spase izgubljeno.
12
Šta vam se čini? Ako neki čovjek ima sto ovaca pa zaluta jedna od njih, ne ostavi li devedeset i devet u planini, i ide te traži onu zalutalu?
13
I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kažem da se njoj raduje više nego onim devedeset i devet što nisu zalutale.
14
Tako nije volja Oca vašega nebeskoga da propadne jedan od ovih malih.
15
Ako li ti zgrješi brat tvoj, idi i pokaraj ga nasamo; ako te posluša, dobio si brata svojega.
16
Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da na ustima dva ili tri svjedoka ostane svaka riječ.
17
Ako li njih ne posluša, kaži Crkvi; a ako li ne posluša ni Crkvu, neka ti bude kao neznabožac i carinik.
18
Zaista vam kažem: Što god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biće razdriješeno na nebu.
19
Opet vam zaista kažem: Ako se dva od vas slože na zemlji u bilo kojoj stvari za koju se uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima.
20
Jer gdje su dva ili tri sabrana u ime moje, ondje sam i ja među njima.
21
Tada mu pristupi Petar i reče: Gospode, koliko puta, ako mi zgriješi brat moj, da mu oprostim? Do sedam li puta?
22
Reče mu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.
23
Zato je Carstvo nebesko slično čovjeku caru, koji htjede da se proračuna sa slugama svojim.
24
I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata.
25
I budući da on nemaše čime vratiti, zapovijedi gospodar njegov da prodadu njega i ženu njegovu i djecu i sve što imaše, i da se naplati.
26
No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru, pričekaj me, i sve ću ti vratiti.
27
A gospodar se sažali na onoga slugu, i pusti ga i dug mu oprosti.
28
A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojih drugara koji mu bijaše dužan sto dinara, i uhvati ga i stade daviti govoreći: Daj mi što si dužan!
29
Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: Pričekaj me, i sve ću ti vratiti.
30
A on ne htjede, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne vrati dug.
31
Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj, ožalostiše se veoma, i otišavši, objasniše gospodaru svojemu sve što se dogodilo.
32
Tada ga pozva gospodar njegov, i reče mu: Zli slugo, sav dug onaj oprostio sam ti, jer si me molio.
33
Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?
34
I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne vrati sve što mu je dugovao.
35
Tako će i Otac moj nebeski učiniti vama ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojih sagrješenja njihova.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.