Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 13
Priče o Carstvu nebeskom: o sijaču i sjemenu; o pšenici i kukolju; o zrnu gorušičnom; o kvascu; o sakrivenom blagu; o trgovcu bisera; o mreži. Isus prezren u postojbini svojoj.
1
A onoga dana, izišavši Isus iz kuće, sjeđaše kraj mora.
2
I sabra se oko njega narod mnogi tako da je morao ući u lađu i sjesti; a narod sav stajaše na obali.
3
I on im kaziva mnogo u pričama govoreći: Gle, iziđe sijač da sije.
4
I kad sijaše, jedna zrna padoše pokraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih.
5
A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše, jer ne bijaše zemlja duboka.
6
I kad obasja sunce, uvenuše; i budući da nemahu žila, posahnuše.
7
A druga padoše u trnje, i naraste trnje i podavi ih.
8
A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šezdeset, a jedno po trideset.
9
Ko ima uši da čuje, neka čuje!
10
I pristupivši učenici rekoše mu: Zašto im govoriš u pričama?
11
A on odgovarajući reče im: Zato što je vama dano da znate tajne Carstva nebeskoga, a njima nije dano.
12
Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a ko nema, uzeće mu se i ono što ima.
13
Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i slušajući ne čuju, niti razumiju.
14
I ispunjava se na njima proroštvo Isaijino, koje govori: Ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti!
15
Jer je otvrdnulo srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojim zažmuriše da kako očima ne vide, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
16
A blago vašim očima što vide i ušima vašim što čuju.
17
Jer zaista vam kažem da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, a ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.
18
Vi pak čujte priču o sijaču!
19
Svakome koji sluša riječ o Carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom; to je ono pored puta posijano.
20
A na kamenitu mjestu posijano, to je koji sluša riječ i odmah je s radošću prima.
21
Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju zbog riječi, odmah se sablazni.
22
A posijano u trnju, to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prevara bogatstva zaguše riječ i bez roda ostane.
23
A posijano na dobroj zemlji, to je koji sluša riječ i razumije, koji, dakle, i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šezdeset, a jedan po trideset.
24
Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao čovjek što posija dobro sjeme na njivi svojoj.
25
A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
26
A kada niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
27
Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme sijao na njivi svojoj? Otkuda, dakle, kukolj?
28
A on im reče: Neprijatelj čovjek to učini. A sluge mu rekoše: Hoćeš li, dakle, da idemo da ga počupamo?
29
A on reče: Ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime i pšenicu.
30
Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže, a pšenicu odvezite u žitnicu moju.
31
Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo nebesko je kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj.
32
Ono je, istina, najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze i nastanjuju se na granama njegovim.
33
Drugu priču kaza im: Carstvo nebesko je kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.
34
Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priča ništa im ne govoraše.
35
Da se ispuni što je rečeno preko proroka koji govori: Otvoriću u pričama usta svoja, iskazaću sakriveno od postanja svijeta.
36
Tada otpusti Isus narod, i dođe u kuću. I pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Protumači nam priču o kukolju na njivi.
37
A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme, to je Sin Čovječiji;
38
A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su Carstva, a kukolj sinovi su zla.
39
A neprijatelj koji ga je posijao jeste đavo; a žetva je svršetak vijeka, a žeteoci su anđeli.
40
Kao što se, dakle, kukolj sabira i ognjem sažiže, tako će biti na posljetku ovoga vijeka.
41
Poslaće Sin Čovječiji anđele svoje, i sabraće iz Carstva njegova sve sablazni i one koji čine bezakonje.
42
I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba.
43
Tada će se pravednici zasjati kao sunce u Carstvu Oca svoga. Ko ima uši da čuje, neka čuje!
44
Još je Carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši, čovjek sakri i od radosti svoje otide i sve što ima prodade i kupi polje ono.
45
Još je Carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera.
46
Pa kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.
47
Još je Carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i sabere ribe od svake vrste.
48
Kad se napuni, izvuku je na obalu i, posjedavši, izaberu dobre u sudove, a loše izbace napolje.
49
Tako će biti na svršetku vijeka: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednih,
50
I baciće ih u peć ognjenu; ondje će biti plač i škrgut zuba.
51
Reče im Isus: Razumijete li sve ovo? Rekoše mu: Da, Gospode!
52
A on im reče: Zato je svaki književnik koji se naučio Carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz riznice svoje novo i staro.
53
I kada svrši Isus priče ove, otide odande.
54
I došavši u postojbinu svoju, učaše ih u sinagogi njihovoj tako da mu se divljahu i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moći?
55
Nije li ovo drvodjeljin sin? Ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov i Josija i Simon i Juda?
56
I sestre njegove nisu li sve kod nas? Otkud njemu sve ovo?
57
I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: Nema proroka bez časti osim u postojbini svojoj i u domu svome.
58
I ne učini ondje čudesa mnoga zbog nevjerja njihova.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.