Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 14
Pogubljenje Jovana Krstitelja. Isus umnožava hljebove, ide po moru, iscjeljuje bolesnike u Genisaretu.
1
U to vrijeme dođe glas do Iroda četvorovlasnika o Isusu.
2
I reče slugama svojim: To je Jovan Krstitelj, on ustade iz mrtvih, i zato čini čudesa.
3
Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu zbog Irodijade, žene Filipa brata svoga;
4
Jer mu Jovan govoraše: Ne možeš ti nju imati.
5
I htjede da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.
6
A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7
Zato sa zakletvom obeća joj dati što god zaište.
8
A ona, nagovorena od matere svoje, reče: Daj mi ovdje na tanjiru glavu Jovana Krstitelja.
9
I sneveseli se car; ali zbog zakletve i onih koji se gošćahu s njim, zapovjedi dati joj.
10
I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11
I donesoše glavu njegovu na tanjiru, i dadoše djevojci i odnese je materi svojoj.
12
I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i sahraniše ga; i dođoše te javiše Isusu.
13
I čuvši Isus, otide odande lađom u pusto mjesto nasamo. A kada to ču narod, pođe za njim pješice iz gradova.
14
I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali se na njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15
A pred veče pristupiše mu učenici njegovi govoreći: Ovdje je pusto mjesto, a već je dockan; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16
A Isus im reče: Nema potrebe da idu; podajte im vi neka jedu.
17
A oni mu rekoše: Nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18
A on reče: Donesite ih meni ovamo.
19
I zapovjedi narodu da posjedaju po travi, pa uze onih pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima, a učenici narodu.
20
I jedoše svi i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punih.
21
A onih što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22
I odmah prinudi Isus učenike svoje da uđu u lađu i idu prije njega na onu stranu dok on otpusti narod.
23
I otpustivši narod, pope se na goru da se nasamo pomoli. A nasta veče i bijaše ondje sam.
24
A lađa bješe već nasred mora, ugrožena od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25
A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus hodeći po moru.
26
I vidjevši ga učenici gdje ide po moru, uznemiriše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše.
27
A Isus im odmah reče govoreći: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se!
28
A Petar odgovarajući reče mu: Gospode, ako si ti, reci mi da dođem tebi po vodi.
29
A on reče: Hodi! I izišavši iz lađe, Petar iđaše po vodi da dođe Isusu.
30
No videći jak vjetar uplaši se, i počevši tonuti, povika govoreći: Gospode, spasi me!
31
I odmah Isus pruživši ruku uhvati ga, i reče mu: Malovjerni, zašto posumnja?
32
I kad uđoše u lađu, presta vjetar.
33
A oni u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Vaistinu si ti Sin Božiji.
34
I prešavši dođoše u zemlju genisaretsku.
35
I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše mu sve bolesnike.
36
I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od haljine njegove; i koji se dotakoše ozdraviše.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.