Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 15
Hristos izobličava fariseje za njihova ljudska predanja. Šta pogani čovjeka. Vjera žene Hananejke. Liječenje mnogih bolesnika. Drugo umnoženje hljebova.
1
Tada pristupiše Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:
2
Zašto učenici tvoji prestupaju predanje starih? Jer ne umivaju ruke svoje kada hljeb jedu.
3
A on odgovarajući reče im: Zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za predanje svoje?
4
Jer Bog zapovjedi govoreći: Poštuj oca i mater; i koji ruži oca ili mater smrću da umre.
5
A vi kažete: Ako koji reče ocu ili materi: prilog je ono čime bih ti ja mogao pomoći;
6
Može i da ne poštuje oca svoga i mater. I ukidoste zapovijest Božiju za predanje svoje.
7
Licemjeri, dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:
8
Približava mi se narod ovaj ustima svojim i usnama me poštuje, a srce im je daleko od mene.
9
No uzalud me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskim.
10
I dozvavši narod, reče im: Slušajte i razumijte.
11
Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.
12
Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: Znaš li da fariseji, čuvši tu riječ, sablazniše se?
13
A on odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio Otac moj nebeski, iskorijeniće se.
14
Ostavite ih, slijepi su vođi slijepima; a slijepi slijepoga ako vodi, oba će u jamu pasti.
15
A Petar odgovarajući reče mu: Rastumači nam priču ovu.
16
A Isus reče: Eda li ste i vi još nerazumni?
17
Zar još ne znate da sve što ulazi u usta ide u trbuh, i izbacuje se napolje?
18
A što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i ono pogani čovjeka.
19
Jer iz srca izlaze zle pomisli, ubistva, preljube, blud, krađe, lažna svjedočenja, hule.
20
I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenim rukama jesti ne pogani čovjeka.
21
I izišavši odande Isus otide u krajeve tirske i sidonske.
22
I gle, žena Hananejka iziđe iz onih krajeva i povika mu govoreći: Pomiluj me, Gospode, sine Davidov, kćer moju mnogo muči đavo!
23
A on joj ne odgovori ni riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, jer viče za nama.
24
A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo izgubljenim ovcama doma Izrailjeva.
25
A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi!
26
A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti hljeb od djece i baciti psima.
27
A ona reče: Da, Gospode! Ali i psi jedu od mrva što padaju sa trpeze gospodara njihovih.
28
Tada odgovori Isus i reče joj: O ženo, velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš! I ozdravi kći njena od onoga časa.
29
I otišavši Isus odande, dođe moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.
30
I pristupi mu narod mnogi koji imaše sa sobom hrome, slijepe, nijeme, bogalje i mnoge druge, i položiše ih pred noge Isusove, i iscijeli ih.
31
Tako da se narod divljaše, videći gluve gdje čuju, nijeme gdje govore, bogalje iscijeljene, hrome gdje idu, slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
32
A Isus dozvavši učenike svoje, reče: Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nisam rad otpustiti ih gladne da ne malakšu na putu.
33
I rekoše mu učenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliko hljeba da se nasiti toliki narod?
34
I reče im Isus: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribica.
35
I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
36
I uzevši onih sedam hljebova i ribe, i zablagodarivši, prelomi i dade učenicima svojim, a učenici narodu.
37
I jedoše svi i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punih.
38
A onih što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
39
I otpustivši narod, uđe u lađu i dođe u krajeve magdalske.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.