Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 19
O braku, razvodu i bezbračnom životu. Isus blagosilja djecu. O bogatom mladiću. O nagradi apostolima za predanost Hristu.
1
I kada svrši Isus riječi ove, otide iz Galileje, i dođe u krajeve judejske preko Jordana.
2
I za njim iđaše narod mnogi i iscijeli ih ondje.
3
I pristupiše mu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: Je li dopušteno čovjeku otpustiti ženu svoju za svaku krivicu?
4
A on odgovarajući reče im: Niste li čitali da je njih Tvorac od početka stvorio muško i žensko?
5
I rekao: 3bog toga će ostaviti čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo,
6
Tako da nisu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
7
Rekoše mu: Što onda Mojsej zapovjedi da se dade knjiga otpusna i da se ona otpusti?
8
Reče im: Vama je Mojsej dopustio po okorjelosti srca vašega da otpuštate žene svoje; a iz početka nije bilo tako.
9
A ja vam kažem: Ko otpusti ženu svoju, osim za preljubu, i oženi se drugom, čini preljubu; i ko se oženi otpuštenicom, čini preljubu.
10
Rekoše mu učenici njegovi: Ako je tako čovjeku sa ženom, nije dobro ženiti se.
11
A on im reče: Ne mogu svi primiti tu riječ do oni kojima je dano.
12
Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili Carstva radi nebeskoga. Ko može primiti, neka primi!
13
Tada mu privedoše djecu da stavi ruke na njih, i da se pomoli; a učenici im branjahu.
14
A Isus reče: Pustite djecu, i ne branite im da dolaze k meni, jer je takvih Carstvo nebesko.
15
I položivši na njih ruke, otide odande.
16
I gle, neko pristupi i reče mu: Učitelju blagi, koje dobro da učinim da imam život vječni?
17
A on mu reče: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako hoćeš ući u život, drži zapovijesti.
18
Reče mu: Koje? A Isus reče: Ne ubij; ne učini preljubu; ne ukradi; ne svjedoči lažno;
19
Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.
20
Reče mu mladić: Sve ovo sačuvah od mladosti svoje; šta mi još nedostaje?
21
Reče mu Isus: Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom.
22
A kada ču mladić riječ, otide žalostan; jer imađaše mnoga imanja.
23
A Isus reče učenicima svojim: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko.
24
I opet vam kažem: Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u Carstvo Božije.
25
A kada to čuše učenici, čuđahu se veoma govoreći: Ko se, dakle, može spasti?
26
A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.
27
Tada odgovori Petar i reče mu: Eto, mi smo ostavili sve i za tobom pošli; šta će, dakle, nama biti?
28
A Isus im reče: Zaista vam kažem da ćete vi koji pođoste za mnom, u novom životu, kada sjedne Sin Čovječiji na prijesto slave svoje, sjesti i sami na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest plemena Izrailjevih.
29
I svaki koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena moga radi, primiće sto puta onoliko, i naslijediće život vječni.
30
Ali će mnogi prvi biti posljednji i posljednji prvi.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.