Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 8
O iscjeljenju gubavoga, sluge kapetanovog, tašte Petrove i drugih bolesnika. O uslovima idenja za Hristom. Stišavanje bure na moru i iscjeljenje gadarinskih bjesomučnika.
1
A kad siđe sa gore, za njim pođe mnogo naroda.
2
I gle, dođe gubavac i klanjaše mu se govoreći; Gospode, ako hoćeš, možeš me očistiti.
3
I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah se očisti od gube svoje.
4
I reče mu Isus: Gledaj, nikome ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsej radi svjedočanstva njima.
5
A kad uđe u Kapernaum, pristupi mu kapetan moleći ga i govoreći:
6
Gospode, sluga moj leži doma oduzet, i strašno se muči.
7
A Isus mu reče: Ja ću doći i iscijeliću ga.
8
I kapetan odgovori i reče: Gospode, nisam dostojan da pod krov moj uđeš, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.
9
Jer i ja sam čovjek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide: i drugome: dođi, i dođe; i slugi svome: učini to, i učini.
10
A kad ču Isus, zadivi se i reče onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.
11
A kažem vam da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avraamom, i Isakom, i Jakovom u Carstvu nebeskome;
12
A sinovi carstva biće izgnani u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
13
A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.
14
I došavši Isus u dom Petrov, vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.
15
I dotače se ruke njene, i pusti je vatra, i ustade i služaše mu.
16
A kada bi veče, dovedoše k njemu bjesomučnih mnogo, i izagna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli,
17
Da se ispuni što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze i bolesti ponese.
18
A kada vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi da pređu na onu stranu.
19
I pristupivši jedan književnik reče mu: Učitelju, ići ću za tobom kud god pođeš.
20
Reče mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječiji nema gdje glavu zakloniti.
21
A drugi od učenika njegovih reče mu: Gospode, dopusti mi najprije da odem i ukopam oca svojega.
22
A Isus mu reče: Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtve.
23
I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
24
I gle, bura velika nastade na moru, tako da se lađa pokri valovima; a on spavaše.
25
I prišavši učenici njegovi, probudiše ga govoreći: Gospode, spasi nas, izgibosmo!
26
I reče im: Zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i nastade tišina velika.
27
A ljudi se začudiše govoreći: Ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
28
A kad on dođe na onu stranu u zemlju gergesinsku, sretoše ga dva bjesomučnika, izlazeći iz grobova, tako opaka da ne mogaše niko proći putem onim.
29
I gle, povikaše govoreći: Šta hoćeš od nas, Isuse, Sine Božiji? Zar si došao amo prije vremena da nas mučiš?
30
A daleko od njih pasijaše veliko krdo svinja.
31
I demoni ga moljahu govoreći: Ako nas izgoniš, dozvoli nam da idemo u krdo svinja.
32
I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u krdo svinja. I gle, navali sve krdo svinja sa brijega u more, i utopiše se u vodi.
33
A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bjesomučnike.
34
I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; i vidjevši ga moliše da ode iz njihovog kraja.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.