Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 21
Hristov ulazak u Jerusalim. Izgon trgovaca iz hrama. Neplodna smokva. O vlasti Hristovoj. Priča o dvojici sinova i o zlim vinogradarima. O ugaonom kamenu.
1
I kada se približiše Jerusalimu i dođoše u Vitfagu prema Maslinskoj gori, onda Isus posla dva učenika,
2
Govoreći im: Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite mi.
3
I ako vam ko reče što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah će ih poslati.
4
A ovo je sve bilo da se ispuni što je kazano preko proroka koji govori:
5
Kažite kćeri Sionovoj: Evo Car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarici, i magaretu, mladunčetu tovarne životinje,
6
A učenici otidoše i učiniše kako im zapovjedi Isus.
7
Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i usjede na njih.
8
A narod veoma mnogi prostiraše haljine svoje po putu, a drugi rezahu granje od drveća i prostirahu po putu.
9
A narod, koji iđaše pred njim i za njim, vikaše govoreći: Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana na visini!
10
I kad on uđe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreći: Ko je to?
11
A narod govoraše: Ovo je Isus, prorok iz Nazareta Galilejskoga.
12
I uđe Isus u hram Božiji, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po hramu, i ispremeta stolove onih što mijenjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove.
13
I reče im: Napisano je: Dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu razbojničku.
14
I pristupiše mu hromi i slijepi u hramu, i iscijeli ih.
15
A kad vidješe prvosveštenici i književnici čudesa koja učini, i djecu gdje viču u hramu i govore: Osana Sinu Davidovu, rasrdiše se.
16
I rekoše mu: Čuješ li šta ovi govore? A Isus im reče: Da! Zar niste nikada čitali: Iz usta djece i odojčadi načinio si sebi hvalu?
17
I ostavivši ih, iziđe napolje iz grada, u Vitaniju, i zanoći ondje.
18
A ujutru vraćajući se u grad ogladnje;
19
I ugledavši smokvu jednu kraj puta, dođe njoj i ne nađe na njoj ništa osim lišća, i reče joj: Da nikad više ne bude od tebe roda do vijeka! I odmah usahnu smokva.
20
I vidjevši to učenici diviše se govoreći: Kako odmah usahnu smokva!
21
A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kažem: Ako imate vjeru i ne posumnjate, učinićete ne samo ono što se zbi sa smokvom, nego i gori ovoj ako rečete: digni se i baci se u more, dogodiće se.
22
I sve što uzištete u molitvi vjerujući, dobićete.
23
I kad uđe u hram i stade učiti, pristupiše mu prvosveštenici i starješine narodne govoreći: Kakvom vlašću to činiš? I ko ti dade tu vlast?
24
A Isus odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, koju ako mi kažete, i ja ću vama reći kakvom vlašću ovo činim.
25
Krštenje Jovanovo otkuda bijaše? S neba, ili od ljudi? A oni razmišljahu u sebi govoreći: Ako kažemo: s neba, reći će nam: Zašto mu, dakle, ne vjerovaste?
26
Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana drže za proroka.
27
I odgovarajući Isusu rekoše: Ne znamo. Reče i on njima: Ni ja vama neću kazati kakvom vlašću ovo činim.
28
A šta vam se čini? Čovjek neki imaše dva sina, i došavši prvome, reče: Sinko, idi danas radi u vinogradu mome.
29
A on odgovarajući reče: Neću! I poslije se raskaja i otide.
30
I pristupivši drugome, reče tako isto. A on odgovarajući reče: Hoću, gospodaru! I ne otide.
31
Koji je od ove dvojice izvršio volju očevu? Rekoše mu: Prvi. Reče im Isus: 3aista vam kažem da će carinici i bludnice prije vas ući u Carstvo Božije.
32
Jer vam dođe Jovan putem pravednim, i ne vjerovaste mu; a carinici i bludnice povjerovaše mu; a vi vidjevši to, ne raskajaste se zatim da mu vjerujete.
33
Drugu priču čujte: Bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i sagradi kulu, i dade ga vinogradarima, i otide.
34
A kada se približi vrijeme berbe, posla sluge svoje vinogradarima da prime plodove njegove.
35
I vinogradari, pohvatavši sluge njegove, jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga kamenjem zasuše.
36
Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto.
37
A najzad posla im sina svojega govoreći: Postidjeće se sina mojega.
38
A vinogradari vidjevši sina, rekoše među sobom: Ovo je nasljednik; hodite da ga ubijemo, i da prisvojimo nasljedstvo njegovo.
39
I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše.
40
Kada, dakle, dođe gospodar vinograda, šta će učiniti vinogradarima onim?
41
Rekoše mu: Zločince će zlom smrću pogubiti, a vinograd će dati drugim vinogradarima, koji će mu davati plodove u svoje vrijeme.
42
Reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, taj postade glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u očima našim.
43
Zato vam kažem da će se od vas uzeti Carstvo Božije, i daće se narodu koji donosi plodove njegove.
44
I ko padne na ovaj kamen, razbiće se; a na koga on padne, satrće ga.
45
I čuvši prvosveštenici i fariseji priče njegove, razumješe da o njima govori.
46
I nastojeći da ga uhvate, pobojaše se naroda, jer ga držahu za proroka.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.