Novi zavet · Zakonske knjige (Sveto Jevanđelje)
Matej 22
Priča o svadbi careva sina. Bogu Božije, caru carevo. O vaskrsenju mrtvih, i najvećoj zapovijesti. Hristos – Davidov sin i Gospod.
1
I odgovarajući Isus opet im reče u pričama govoreći:
2
Carstvo nebesko je kao čovjek car koji načini svadbu sinu svome.
3
I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htjedoše doći.
4
Opet posla druge sluge govoreći: Kažite zvanicama: Evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo: dođite na svadbu.
5
A oni ne marivši otidoše, ovaj u polje svoje, a onaj u trgovinu svoju;
6
A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše.
7
I kada to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju, pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8
Tada reče slugama svojim: Svadba je gotova, a zvanice ne bjehu dostojne.
9
Idite, dakle, na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu.
10
I izišavši sluge one na puteve, sabraše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadbena dvorana gostiju.
11
A ušavši car da vidi goste, ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho.
12
I reče mu: Prijatelju, kako si ušao amo bez svadbenog ruha? A on oćuta.
13
Tada reče car slugama: Svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite i bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
14
Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.
15
Tada otidoše fariseji i na vijećanju se dogovoriše kako bi ga uhvatili u riječi.
16
I poslaše k njemu učenike svoje sa irodovcima, govoreći: Učitelju, znamo da si istinit i putu Božijemu zaista učiš i ne obazireš se ni na koga, jer ne gledaš ko je ko od ljudi.
17
Kaži nam, dakle, šta ti misliš: treba li dati porez ćesaru ili ne?
18
Razumijevši Isus lukavstvo njihovo, reče: Što me kušate, licemjeri?
19
Pokažite mi novac porezni. A oni mu donesoše dinar.
20
I reče im: Čiji je ovaj lik i natpis?
21
Rekoše mu: Ćesarev. Tada im reče: Podajte, dakle, ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.
22
I čuvši zadiviše se, i ostavivši ga otidoše.
23
U taj isti dan pristupiše mu sadukeji, koji govore da nema vaskrsenja, i upitaše ga
24
Govoreći: Učitelju, Mojsej reče: Ako umre ko bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i podigne sjeme bratu svome.
25
U nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda, ostavi ženu svoju bratu svome.
26
A tako i drugi, i treći, sve do sedmoga.
27
A poslije sviju umrije i žena.
28
O vaskrsenju, dakle, kojega će od sedmorice biti žena? Jer je sa svima bila.
29
A Isus odgovarajući reče im: Varate se, ne znajući Pisma ni sile Božije.
30
Jer o vaskrsenju niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božiji na nebu.
31
A za vaskrsenje mrtvih niste li čitali šta vam je rekao Bog govoreći:
32
Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
33
I narod čuvši divljaše se nauci njegovoj.
34
A fariseji čuvši da ućutka sadukeje, sabraše se zajedno.
35
I upita jedan od njih, zakonik, kušajući ga i govoreći:
36
Učitelju, koja je zapovijest najveća u Zakonu?
37
A Isus mu reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38
Ovo je prva i najveća zapovijest.
39
A druga je kao i ova: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
40
O ovim dvjema zapovijestima visi sav Zakon i Proroci.
41
A kada se sabraše fariseji, upita ih Isus
42
Govoreći: Šta mislite za Hrista? Čiji je sin? Rekoše mu: Davidov.
43
Reče im: Kako, dakle, David njega u Duhu naziva Gospodom govoreći:
44
Reče Gospod Gospodu mojemu: Sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?
45
Kada, dakle, David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46
I niko mu ne mogaše odgovoriti ni riječ; niti smjede ko od toga dana da ga zapita više.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.