Pređi na sadržaj
2. o carevima 1111 od 25

Stari zavet · Istorijske knjige

2. o carevima 11

Carstvo Judino: nasilje Gotolijino. Joav postaje car, Gotolija gine.

1
A Gotolija, mati Ohozijina, vidjevši da joj pogibe sin, usta i pobi sav rod carski.
2
Ali Josaveja, kći cara Jorama, sestra Ohozijina, uze Joasa, sina Ohozijina, i ukrade ga između sinova carevijeh koje ubijahu, i s dojkinjom njegovom sakri ga od Gotolije u ložnicu, te ne pogibe.
3
I bi sakriven s njom u domu Gospodnjem šest godina, a Gotolija carovaše u zemlji.
4
A sedme godine posla Jodaj i dozva stotinike i vojvode i vojnike, i uvede ih k sebi u dom Gospodnji, i uhvati vjeru s njima, i zakle ih u domu Gospodnjem i pokaza im sina careva.
5
I zapovjedi im govoreći: Ovo učinite: Vas trećina koji dolazite u subotu, neka čuvaju stražu u dvoru carskom.
6
A trećina neka bude na vratima Surskim, a trećina na vratima koja su iza vojnika; i čuvajte dom od sile.
7
A dva dijela vas svijeh koji odlaze u subotu, neka čuvaju stražu u domu Gospodnjem oko cara.
8
I opkolite cara svaki sa svojim oružjem u ruci, i ko bi navalio među vrste neka se pogubi, i budite s carem kad stane izlaziti i ulaziti.
9
I stotinici učiniše sve kako zapovjedi Jodaj sveštenik; i uzeše svaki svoje ljude koji dolažahu u subotu s onima koji odlažahu u subotu, i dođoše k svešteniku Jodaju.
10
I sveštenik dade stotinicima koplja i štitove cara Davida, što bijahu u domu Gospodnjem.
11
I vojnici stadoše svaki sa svojim oružjem u ruci od desne strane doma do lijeve strane doma prema oltaru i prema domu oko cara.
12
Tada izvede sina careva, i metnu mu vijenac na glavu, i dade mu svjedočanstvo, i postaviše ga carem, i pomazaše ga i pljeskajući rukama, govorahu: Da živi car!
13
A kad Gotolija ču viku naroda, koji se stjecaše, dođe k narodu u dom Gospodnji;
14
I pogleda i, gle, car stajaše kod stupa po običaju, i knezovi i trube oko cara, i sav narod iz zemlje radovaše se, i trube trubljahu. Tada Gotolija razdrije haljine svoje i povika: Buna! Buna!
15
A sveštenik Jodaj zapovjedi stotinicima koji bijahu nad vojskom i reče im: Izvedite je iz vrsta napolje, i ko pođe za njom, pogubite ga mačem; jer reče sveštenik: Da ne pogine u domu Gospodnjem.
16
I načiniše joj mjesto; i kad dođe na put kojim se ide u dom carski konjskim vratima, ondje je ubiše.
17
Tada Jodaj učini zavjet između Gospoda i cara i naroda da će biti narod Gospodnji, također i između cara i naroda.
18
Potom sav narod zemaljski otide u dom Valov, i raskopaše dom i oltar i izlomiše likove njegove sasvijem; a Matana, sveštenika Valova, ubiše pred oltarima. A sveštenik opet uredi službu u domu Gospodnjem.
19
I uze stotinike i vojvode i vojnike i sav narod zemaljski, i izvedoše cara iz doma Gospodnjega i uđoše u dom carski putem na vrata vojnička. I sjede na carski prijesto.
20
I radovaše se sav narod zemaljski, i grad se umiri pošto Gotoliju ubiše mačem kod carskoga doma.
21
Joasu bješe sedam godina kad se zacari.
Glave · 2. o carevima
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte