Stari zavet · Istorijske knjige
2. o carevima 13
Carstvo Izrailjevo: Joahaz i Joas. Jelisej umire. Njegovo telo vaskrsava mrtvaca.
1
Godine dvadeset treće carovanja Joasa, sina Ohozijina, nad Judom zacari se Joahaz, sin Jujev, nad Izrailjem u Samariji, i carova sedamnaest godina.
2
I činjaše što je zlo pred Gospodom, jer hođaše za grijesima Jerovoama, sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja i ne odstupi od njih.
3
Zato se razgnjevi Gospod na Izrailja i dade ih u ruke Azailu, caru Sirskom, i u ruke Ven-Adadu, sinu Azailovu, za sve ono vrijeme.
4
Ali se Joahaz pomoli Gospodu i Gospod ga usliši, jer vidje nevolju Izrailjevu kako ih muči car Sirski.
5
I dade Gospod Izrailju izbavitelja, te se oprostiše ruke Sirske, i življahu sinovi Izrailjevi u šatorima svojim kao prije.
6
Ali ne odstupiše od grijehova doma Jerovoamova kojima na grijeh navede Izrailja, nego hodiše u njima, i sam lug još stajaše u Samariji.
7
A ne osta Joahazu naroda više od pedeset konjika i deset kola i deset tisuća pješaka; nego ih pobi car Sirski i satre ih, te biše kao prah kad se vrše.
8
A ostala djela Joahazova i sve što je činio i junaštva njegova, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?
9
I počinu Joahaz kod otaca svojih i pogreboše ga u Samariji; a na mjesto njegovo zacari se Joas, sin njegov.
10
Godine trideset sedme carovanja Joasova nad Judom zacari se Joas, sin Joahazov, nad Izrailjem u Samariji i carova šesnaest godina.
11
I činjaše što je zlo pred Gospodom, ne odstupi ni od jednoga grijeha Jerovoama, sina Navatova, koji navede Izrailja na grijeh, nego u njima hođaše.
12
A ostala djela Joasova i sve što je činio i junaštva njegova, kako je vojevao s Amasijom, carem Judinijem, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?
13
I počinu Joas kod otaca svojih, a Jerovoam sjede na prijesto njegov; i pogreboše Joasa u Samariji kod careva Izrailjevijeh.
14
A Jelisej razbolje se od bolesti od koje i umrije; i Joas, car Izrailjev, dođe k njemu i plačući pred njim, govoraše: Oče moj, oče moj, kola Izrailjeva i konjici njegovi!
15
A Jelisej mu reče: Uzmi luk i strijele. I on uze luk i strijele.
16
Tada reče caru Izrailjevu: Nategni luk rukom svojom. I nateže luk rukom svojom. A Jelisej metnu ruke svoje caru na ruke.
17
I reče: Otvori prozor s istoka. I otvori, a Jelisej reče: Pusti strijelu. I on pusti strijelu, a Jelisej reče: Strijela izbavljenja Gospodnjega, strijela izbavljenja od Siraca; jer ćeš pobiti Sirce u Afeku i satrćeš ih.
18
Još reče: Uzmi strijele. I uze, a on reče caru Izrailjevu: Udari u zemlju. I udari tri puta, pa stade.
19
Tada se rasrdi na nj čovjek Božji i reče: Da si udario pet puta ili šest puta, tada bi pobio Sirce sasvijem; a sada ćeš ih samo tri puta razbiti.
20
Potom umrije Jelisej i pogreboše ga. A druge godine udariše čete Moavske na zemlju.
21
I dogodi se kad pogrebavahu nekoga čovjeka, ugledaše četu i baciše čovjeka u grob Jelisejev; i kad čovjek pade i dotače se kostiju Jelisejevih, oživje i usta na noge svoje.
22
A Azailo, car Sirski, mučaše Izrailja svega vijeka Joahazova.
23
Ali se Gospodu sažali za njima i smilova se na njih i pogleda na njih, zbog zavjeta svojega s Avramom, Isakom i Jakovom, i ne htje ih istrijebiti i ne odvrže ih od sebe do sada.
24
I umrije Azailo, car Sirski, i na njegovo se mjesto zacari Ven-Adad, sin njegov.
25
A Joas, sin Joahazov, povrati iz ruku Ven-Adada, sina Azailova, gradove koje bješe Azailo uzeo ratom Joahazu, ocu njegovu; tri puta ga razbi Joas i povrati gradove Izrailjeve.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.