Stari zavet · Istorijske knjige
2. o carevima 7
Jelisej objavljuje jevtinoću u Samariji nakon što je Gospod na čudesan način otjerao Sirijce.
1
Tada reče Jelisej: Čujte riječ Gospodnju; tako veli Gospod: Sjutra će u ovo doba biti mjera bijeloga brašna za sikal, a dvije mjere ječma za sikal na vratima Samarijskim.
2
A vojvoda, na kojega se ruku car naslanjaše, odgovori čovjeku Božijemu i reče: Da Gospod načini okna na nebu, bi li moglo to biti? A Jelisej reče: Eto, ti ćeš vidjeti svojim očima, ali ga nećeš jesti.
3
A bijahu na vratima četiri čovjeka gubava, i rekoše jedan drugomu: Što sjedimo ovdje da umremo?
4
Da rečemo: Da uđemo u grad, glad je u gradu, te ćemo umrijeti ondje; a da ostanemo ovdje, opet ćemo umrijeti; nego hajde da uskočimo u oko Sirski; ako nas ostave u životu, ostaćemo u životu, ako li nas pogube, poginućemo.
5
I tako ustavši u sumrak, pođoše u oko Sirski i dođoše do kraja okola Sirskoga i, gle, ne bješe nikoga.
6
Jer Gospod učini te se u okolu Sirskom ču lupa kola i konja i velike vojske, te rekoše jedan drugomu: Eto, car je Izrailjev najmio na nas careve Hetejske i careve Misirske da udare na nas.
7
Te se podigoše i pobjegoše po mraku ostavivši šatore svoje i konje svoje i magarce svoje i oko kao što je bio, i pobjegoše radi duša svojih.
8
Pa kad dođoše gubavci na kraj okola, uđoše u jedan šator, i najedoše se i napiše se, i pokupiše iz njega srebro i zlato i haljine, i otidoše te sakriše. Pa se vratiše i uđoše u drugi šator, pa pokupiše i iz njega i otidoše, te sakriše.
9
Tada rekoše među sobom: Ne radimo dobro; ovaj je dan dan dobrijeh glasova; a mi šutimo. Ako uščekamo do zore, stignuće nas bezakonje. Zato sada hajde da idemo i javimo domu carevu.
10
I tako došavši dozvaše vratara gradskoga i kazaše mu govoreći: Idosmo u oko Sirski i, gle, nema nikoga, ni glasa čovječijega; nego konji povezani i magarci povezani, i šatori kako su bili.
11
A on dozva ostale vratare i javiše u dom carev.
12
A car, ustavši po noći, reče slugama svojim: Kazaću vam sada šta su nam učinili Sirci. Znadu da gladujemo, zato otidoše iz okola da se sakriju u polju govoreći: Kad iziđu iz grada, pohvataćemo ih žive i ući ćemo u grad.
13
A jedan od sluga njegovijeh odgovori i reče: Da uzmemo pet ostalijeh konja što još ima u gradu; gle, to je sve što je ostalo od mnoštva konja Izrailjskih; to je sve što nije izginulo od mnoštva konja Izrailjskih; da pošljemo da vidimo.
14
I uzeše dva konja kolska koje posla car za vojskom Sirskom, govoreći: Idite i vidite.
15
I otidoše za njima do Jordana i, gle, po svemu putu bijaše puno haljina i sudova koje pobacaše Sirci u hitnji. Tada se vratiše poslanici i javiše caru.
16
Tada izide narod i razgrabi oko Sirski; i bješe mjera bijeloga brašna za sikal, i dvije mjere ječma za sikal, po riječi Gospodnjoj.
17
I car postavi na vrata onoga vojvodu na kojega se ruku naslanjaše, a narod ga izgazi na vratima, te umrije, po riječi čovjeka Božijega koju reče kad car k njemu dođe.
18
Jer kad čovjek Božji reče caru: Dvije mjere ječma za sikal i mjera bijeloga brašna za sikal biće sjutra u ovo doba na vratima Samarijskim,
19
A onaj vojvoda odgovori čovjeku Božijemu govoreći: Da Gospod načini okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš? A Jelisej reče: Ti ćeš vidjeti svojim očima, ali ga nećeš jesti.
20
I zbi mu se to, jer ga izgazi, narod na vratima, te umrije.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.