Stari zavet · Istorijske knjige
2. o carevima 5
Carstvo Izrailjevo. Jelisej iscjeljuje gubavoga Sirijca Nemana i kažnjava Gijezija gubom.
1
I bješe Neman, vojvoda cara Sirskoga, čovjek velik u gospodara svojega i u časti, jer preko njega sačuva Gospod Siriju; ali taj veliki junak bješe gubav.
2
A iz Sirije izide četa i zarobi u zemlji Izrailjskoj malu djevojku, te ona služaše ženu Nemanovu.
3
I ona reče svojoj gospođi: O kad bi moj gospodar otišao k proroku u Samariji! On bi ga oprostio od gube.
4
Tada Neman otide k svome gospodaru i javi mu govoreći: Tako i tako kaže djevojka iz zemlje Izrailjske.
5
A car Sirski reče mu: Hajde, idi, a ja ću poslati knjigu caru Izrailjevu. I on otide, i ponese deset talanata srebra i šest tisuća sikala zlata i desetore stajaće haljine.
6
I odnese knjigu caru Izrailjevu koja ovako govoraše: Eto, kad ti dođe ova knjiga, znaj da šaljem k tebi Nemana, slugu svojega, da ga oprostiš gube.
7
A kad car Izrailjev pročita knjigu, razdrije haljine svoje i reče: Zar sam ja Bog da mogu ubiti i povratiti život, te šalje k meni da oprostim čovjeka gube? Pazite i vidite kako traži zadjevice sa mnom.
8
A kad ču Jelisej, čovjek Božji, da je car Izrailjev razdro haljine svoje, posla k caru i poruči: Zašto si razdro haljine svoje? Neka dođe k meni da pozna da ima prorok u Izrailju.
9
I tako dođe Neman s konjma i kolima svojim, i stade na vratima doma Jelisejeva.
10
A Jelisej posla k njemu i poruči: Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i ozdraviće tijelo tvoje i očistićeš se.
11
Tada se rasrdi Neman i pođe govoreći: Gle! Ja mišljah, on će izaći k meni, i staće i prizvaće ime Gospoda Boga svojega, i metnuti ruku svoju na mjesto i očistiti gubu.
12
Nijesu li Avana i Farfar vode u Damasku bolje od svijeh voda Izrailjskih? Ne bih li se mogao u njima okupati i očistiti? I okrenuvši se, otide gnjevan.
13
Ali sluge njegove pristupivši rekoše mu govoreći: Oče, da ti je kazao prorok što veliko, ne bi li učinio? A zašto ne bi kad ti reče: Okupaj se, pa ćeš se očistiti?
14
I tako siđe i zaroni u Jordan sedam puta po riječima čovjeka Božijega, i tijelo njegovo posta kao u maloga djeteta i očisti se.
15
Tada se vrati k čovjeku Božijemu sa pratnjom svojom, i došav stade pred njim i reče: Evo, sad vidim da nema Boga nigdje na zemlji do u Izrailju. Nego uzmi dar od sluge svojega.
16
Ali on reče: Tako da je živ Gospod pred kojim stojim, neću uzeti. I on navaljivaše na nj da uzme; ali on ne htje.
17
Tada reče Neman: Kad nećeš, a ono neka se da sluzi tvojemu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica ni drugih žrtava drugim bogovima, nego Gospodu.
18
A Gospod neka oprosti ovo sluzi tvojemu: Kad gospodar moj uđe u dom Rimonov da se pokloni ondje, pa se prihvati za moju ruku, da se i ja poklonim u domu Rimonovu, neka oprosti Gospod sluzi tvojemu kad se tako poklonim u domu Rimonovu.
19
A on mu reče: Idi s mirom. I on otide od njega i prijeđe jedno potrkalište.
20
Tada reče Gijezije, sluga Jeliseja, čovjeka Božijega: Gle, gospodar moj ne htje primiti iz ruku toga Nemana Sirca što bješe donio. Ali tako da je živ Gospod, potrčaću za njim i uzeću što od njega.
21
I Gijezije otrča za Nemanom. A kad ga vidje Neman gdje trči za njim, skoči s kola svojih i srete ga, pa mu reče: Je li dobro?
22
A on reče: Dobro je. Gospodar moj posla me da ti kažem: Evo, baš sad dođoše k meni dva mladića iz gore Jefremove, proročki sinovi, daj za njih talanat srebra i dvoje stajaće haljine.
23
A Neman reče: Uzmi i dva talanta. I natjera ga; i sveza dva talanta srebra u dva toboca i dvoje stajaće haljine, i dade dvojici momaka svojih da nose pred njim.
24
A on kad dođe na brdo, uze iz ruku njihovijeh i ostavi u jednoj kući, a ljude otpusti, te otidoše.
25
Potom došavši stade pred Gospodarom svojim. A Jelisej mu reče: Otkle Gijezije? A on reče: Nije išao sluga tvoj nikuda.
26
Ali mu on reče: Zar srce moje nije išlo onamo kad se čovjek vrati s kola svojih preda te? Zar je to bilo vrijeme uzimati srebro i uzimati haljine, maslinike, vinograde, ovce, goveda, sluge i sluškinje?
27
Zato guba Nemanova neka prione za te i za sjeme tvoje dovijeka. I otide od njega gubav, bio kao snijeg.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.