Stari zavet · Istorijske knjige

2. o carevima 25

Razorenje Jerusalima. Vavilonsko ropstvo. Ismailo ubija Godoliju. Car vavilonski pušta iz tamnice Joahina.

I tako devete godine njegova carovanja, desetoga mjeseca desetoga dana, dođe Navuhodonosor, car Vavilonski, sa svom vojskom svojom na Jerusalim, i stadoše u oko pod njim, i načiniše opkope oko njega.

I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijina.

I devetoga dana mjeseca četvrtoga posta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hljeba.

Tada grad bi provaljen, a vojnici svi pobjegoše noću na vrata između dva zida uz vrt carev; a Haldeji bijahu svuda oko grada; i car otide putem k pustinji.

Ali vojska Haldejska potjera cara, i stigoše ga u polju Jerihonskom, a sva vojska što bijaše s njim razbježe se od njega.

I uhvatiše cara i odvedoše ga k caru Vavilonskom u Rivlu, i ondje mu sudiše.

I sinove Sedekijine poklaše na njegove oči, pa onda Sedekiji iskopaše oči, i svezaše ga u dva lanca mjedena i odvedoše ga u Vavilon.

A sedmoga dana petoga mjeseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora, cara Vavilonskoga, dođe u Jerusalim Nevuzardan, zapovjednik stražarski, sluga cara Vavilonskoga.

I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u Jerusalimu; sve velike kuće popali ognjem.

I zidove Jerusalimske unaokolo razvali sva vojska haldejska, koja bijaše sa zapovjednikom stražarskim.

A ostatak naroda što osta u gradu, i prebjege što prebjegoše k caru Vavilonskom i ostali prosti narod odvede Nevuzardan, zapovjednik stražarski.

Samo od siromaha u zemlji ostavi zapovjednik stražarski koji će biti vinogradari i ratari.

I stupove mjedene što bijahu u domu Gospodnjem, i podnožja, i more mjedeno koje bijaše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i mjed od njih odnesoše u Vavilon.

I lonce i lopate i viljuške i kadionice i sve sudove mjedene kojima služahu, uzeše,

I kliješta i kotliće, što god bješe zlatno i što god bješe srebrno, uze zapovjednik stražarski,

Dva stupa, jedno more i podnožja, što načini Solomon za dom Gospodnji; ne bješe mjere mjedi od svijeh tijeh sudova;

Osamnaest lakata bijaše visok jedan stup, i ozgo na njemu bijaše oglavlje mjedeno, i oglavlje bijaše visoko tri lakta, i pletenice i šipci oko oglavlja, sve od mjedi; takav bijaše i drugi stup s pletenicom.

Uze zapovjednik stražarski i Seraju, prvoga sveštenika, i Sofoniju, drugoga sveštenika, i tri vratara.

A iz grada uze jednoga dvoranina koji bijaše nad vojnicima i pet ljudi koji stajahu pred carem, koji se nađoše u gradu, i prvoga pisara vojničkoga koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga koji se nađoše u gradu.

Uze ih Nevuzardan, zapovjednik stražarski, i odvede k caru Vavilonskom u Rivlu.

A car ih Vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji Ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje.

A nad narodom koji osta u zemlji Judinoj, koji ostavi Navuhodonosor, car Vavilonski, nad njim postavi Godoliju, sina Ahikama, sina Safanova.

A kad čuše sve vojvode i ljudi njihovi da je car Vavilonski postavio Godoliju, dođoše ka Godoliji u Mispu, naime: Ismailo, sin Netanijin, i Joanan, sin Karijajev, i Seraja, sin Tanumetov iz Netofata, i Jazanija, sin Mahatov, oni i ljudi njihovi.

I Godolija se zakle njima i ljudima njihovijem i reče: Ne bojte se službe Haldejima; sjedite u zemlji i služite caru Vavilonskom, i biće vam dobro.

Ali sedmoga mjeseca dođe Ismailo, sin Netanije, sina Elisamova, roda carskoga, i deset ljudi s njim, i ubiše Godoliju, te pogibe; tako i Judeje i Haldeje koji bijahu s njim u Mispi.

Tada se podiže sav narod, malo i veliko, i vojvode, te otidoše u Misir, jer se pobojaše Haldeja.

A trideset sedme godine otkako se zarobi Joahin, car Judin, dvanaestoga mjeseca, dvadeset sedmoga dana, Evil-Merodah, car Vavilonski, iste godine zacariv se izvadi iz tamnice Joahina, cara Judina.

I lijepo govori s njim, i namjesti mu prijesto više prijestola drugih careva koji bijahu kod njega u Vavilonu.

I promijeni mu haljine tamničke, i on jeđaše svagda s njim svega vijeka svojega.

I hrana mu se jednako davaše od cara svaki dan svega vijeka njegova do smrti njegove.

Glave · 2. o carevima

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.