Stari zavet · Istorijske knjige
2. o carevima 9
Carstvo Izrailjevo: Juj pomazan za cara, ubija Jorama, Ohoziju i Jezavelju.
1
A Jelisej prorok dozva jednoga između sinova proročkih i reče mu: Opaši se i uzmi ovu uljanicu, pa idi u Ramot Galadski.
2
I kad dođeš onamo, vidjećeš ondje Juja, sina Josafata, sina Nimsijina i ušavši, izvedi ga između braće njegove i odvedi ga u najtajniju klijet.
3
I uzmi uljanicu i izlij mu na glavu i reci: Ovako veli Gospod: Pomazah te za cara nad Izrailjem. Zatijem otvori vrata i bježi, i ne zabavljaj se.
4
I otide mladić, momak prorokov, u Ramot Galadski.
5
I kad uđe, gle, sjeđahu vojvode; a on reče: Vojvodo, imam nešto da ti kažem. A Juj mu reče: Kome između svijeh nas? A on reče: Tebi, vojvodo.
6
Tada usta i uđe u kuću, a on mu izli na glavu ulje i reče mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pomazah te za cara nad narodom Gospodnjim, Izrailjem.
7
I pobij dom Ahava, gospodara svojega, jer hoću da pokajem krv sluga svojih proroka i krv svijeh sluga Gospodnjijeh od ruke Jezaveljine.
8
I tako će izginuti sav dom Ahavov, i istrijebiću Ahavu i ono što uza zid mokri, i uhvaćenoga i ostavljenoga u Izrailju.
9
I učiniću s domom Ahavovijem kao s domom Jerovoama, sina Navatova, i kao s domom Vase, sina Ahijina.
10
I Jezavelju će izjesti psi u polju Jezraelskom, i neće biti nikoga da je pogrebe. Potom otvori vrata i pobježe.
11
A Juj izide k slugama gospodara svojega i zapitaše ga: Je li dobro? Što je došao taj bezumnik k tebi? A on im reče: Znate čovjeka i besjedu njegovu.
12
A oni rekoše: Nije istina; kaži nam. A on im reče: Tako i tako reče mi govoreći: Ovako veli Gospod: Pomazah te za cara nad Izrailjem.
13
Tada brže uzeše svak svoju haljinu i metnuše poda nj na najvišem basamaku, i zatrubiše u trubu i rekoše: Juj posta car.
14
Tako se pobuni Juj, sin Josafata, sina Nimsijina, na Jorama; a Joram čuvaše Ramot Galadski sa svijem Izrailjem od Azaila, cara Sirskoga.
15
A bješe se vratio car Joram da se liječi u Jezraelu od rana koje mu zadaše Sirci kad se bijaše s Azailom, carem Sirskim. I reče Juj: Ako vam je volja, neka niko ne izlazi iz grada da otide i javi u Jezrael.
16
I Juj sjede na kola i otide u Jezrael, jer Joram ležaše ondje; i Ohozija, car Judin, bješe došao da vidi Jorama.
17
A stražar koji stajaše na kuli u Jezraelu, kad ugleda ljudstvo Jujevo gdje ide, reče: Neko ljudstvo vidim. Tada reče Joram: Uzmi konjika i pošlji ga pred njih, i neka zapita: Je li mir?
18
I otide konjik preda nj i reče: Ovako veli car: Je li mir? A Juj reče: Šta je tebi do mira? Hajde za mnom. A stražar javi govoreći: Glasnik dođe do njih, ali se ne vraća.
19
I posla drugog konjika, koji kad dođe k njima, reče: Ovako veli car: Je li mir? A Juj reče: Šta je tebi do mira? Hajde za mnom.
20
Opet javi stražar govoreći: Dođe do njih, ali se ne vraća; a hod kao da je hod Jujev, jer ide pomamno.
21
Tada reče Joram: Preži. I upregoše u kola njegova. Tako izide Joram, car Izrailjev, i Ohozija, car Judin, svaki na svojim kolima, i otidoše na susret Juju i sretoše ga na njivi Navuteja Jezraeljanina.
22
I kad Joram ugleda Juja, reče mu: Je li mir, Juju? A on odgovori: Kakav mir? Dok je tolikoga kurvanja Jezavelje, matere tvoje, i čaranja njezinijeh.
23
Tada Joram okrete se i pobježe govoreći Ohoziji: Izdaja, Ohozija!
24
Ali Juj zgrabi luk svoj i ustrijeli Jorama među pleći da mu strijela prođe kroz srce, te pade u kolima svojim.
25
Tada reče Juj Vadekaru, vojvodi svom: Uzmi ga i baci ga na njivu Navuteja Jezraeljanina; jer opomeni se kad ja i ti zajedno jahasmo za Ahavom, ocem njegovijem, kako Gospod izreče za nj ovo zlo:
26
Zaista, krv Navutejevu i krv sinova njegovijeh vidjeh sinoć, reče Gospod, i platiću ti na ovoj njivi, reče Gospod. Zato uzmi ga sad i baci na tu njivu, po riječi Gospodnjoj.
27
A Ohozija, car Judin, vidjevši to, pobježe k domu u vrtu; ali ga potjera Juj i reče: Ubijte i toga na njegovijem kolima. I raniše ga na brdu Guru koje je kod Ivleama. I uteče u Megidon i ondje umrije.
28
I sluge ga njegove metnuše na kola i odvezoše u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu kod otaca njegovijeh u gradu Davidovu.
29
A jedanaeste godine carovanja Jorama, sina Ahavova, poče carovati Ohozija nad Judom.
30
Iza toga Juj dođe u Jezrael. A Jezavelja kad ču, namaza lice svoje i nakiti glavu svoju, pa gledaše s prozora.
31
I kad Juj ulažaše na vrata, reče ona: Je li mir, Zimrije, krvniče gospodara svojega?
32
A on pogleda na prozor i reče: Ko je sa mnom? Ko? Tada pogledaše u nj dva-tri dvoranina.
33
A on im reče: Bacite je dolje. I baciše je, i pršte krv njezina po zidu i po konjma, i pogazi je.
34
Potom ušavši jede i pi, pa reče: Vidite onu prokletnicu i pogrebite je, jer je carska kći.
35
I otidoše da je pogrebu i ne nađoše od nje ništa do lubanju i stopala i šake.
36
I dođoše natrag i javiše, a on reče: To je riječ Gospodnja, koju je rekao preko sluge svojega Ilije Tesvićanina govoreći: U polju Jezraelskom izješće psi tijelo Jezaveljino.
37
Neka bude tijelo Jezaveljino kao gnoj na njivi u polju Jezraelskom da se ne može kazati: Ovo je Jezavelja.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.