2. o carevima 18

A treće godine carovanja Osije, sina Ilina, nad Izrailjem zacari se Jezekija, sin Ahazov, nad Judom.

Bijaše mu dvadeset i pet godina kad poče carovati i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Avija, kći Zaharijina.

I činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kao što je činio David, otac njegov.

On obori visine, i izlomi likove i isječe lugove, i razbi zmiju od mjedi koju bješe načinio Mojsije, jer joj do tada kađahu sinovi Izrailjevi; i prozva je Neustan.

Uzdaše se u Gospoda Boga Izrailjeva, i ne bi takvoga između svijeh careva Judinijeh poslije njega ni prije njega.

Jer prionu za Gospoda, ne odstupi od njega, nego drža zapovijesti koje zapovjedi Gospod Mojsiju.

I Gospod bijaše s njim; kuda god iđaše napredovaše; i odmetnu se od cara Asirskoga, te mu ne bi sluga.

On pobi Filisteje do Gaze i međe njezine, od kule stražarske do grada ozidana.

A četvrte godine carovanja Jezekijina, a to je sedma godina carovanja Osije, sina Ilina, nad Izrailjem, podiže se Salmanasar, car Asirski, na Samariju i opkoli je.

I poslije tri godine uze je; šeste godine carovanja Jezekijina, a devete godine carovanja Osijina nad Izrailjem, bi uzeta Samarija.

I odvede car Asirski Izrailjce u Asiriju, i naseli ih u Alaju i u Avoru na vodi Gozanu i po gradovima Midskim.

Jer ne slušaše glasa Gospoda Boga svojega i prestupaše zavjet njegov, sve što im je zapovjedio Mojsije sluga Gospodnji, ne slušaše niti tvoriše.

A četrnaeste godine carovanja Jezekijina podiže se Senahirim, car Asirski, na sve tvrde gradove Judine, i uze ih.

Tada Jezekija, car Judin, posla u Lahis k caru Asirskom i poruči mu: Zgriješio sam; vrati se od mene, što god nametneš na me nosiću. A car Asirski nametnu na Jezekiju, cara Judina, trista talanata srebra i trideset talanata zlata.

I dade car Jezekija sve srebro što se nađe u domu Gospodnjem i u riznicama carskoga dvora.

U to vrijeme car Jezekija raskopa vrata na crkvi Gospodnjoj i pragove koje sam bješe okovao, i dade caru Asirskom.

Ali car Asirski posla Tartana i Ravsarisa i Ravsaka iz Lahisa k caru Jezekiji u Jerusalim s velikom vojskom; i oni se podigoše i dođoše u Jerusalim; i podigavši se i došavši, stadoše kod jaza Gornjega jezera, koji je pokraj puta u polju bjeljarevu.

I stadoše vikati cara. Tada dođe k njima Elijakin, sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom, i Somna pisar i Joah, sin Asafov, pametar.

I reče im Ravsak: Kažite caru Jezekiji: Ovako kaže veliki car, car Asirski: Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?

Ti veliš, ali su prazne riječi, da imaš svjeta i sile za rat. U što se, dakle, uzdaš, te si se odmetnuo od mene?

Gle, uzdaš se u Misir, u štap od trske slomljene, na koji ako se ko nasloni, ući će mu u ruku i probošće je; takav je Faraon, car Misirski, svima koji se uzdaju u nj.

Ako li mi rečete: Uzdamo se u Gospoda Boga svojega; nije li to onaj čije je visine i oltare oborio Jezekija i zapovjedio Judi i Jerusalimu: Pred ovijem oltarom klanjajte se u Jerusalimu.

Hajde, zateci se mojemu gospodaru, caru Asirskom; i daću ti dvije tisuće konja, ako možeš dobaviti koji će jahati na njima.

Kako ćeš, dakle, odbiti i jednoga vojvodu između najmanjih sluga gospodara mojega? Ali se ti uzdaš u Misir za kola i konjike.

Svrh toga, eda li sam ja bez Gospoda došao na ovo mjesto da ga zatrem? Gospod mi je rekao: Idi na tu zemlju i zatri je.

Tada Elijakim, sin Helkijin, i Somna i Joah rekoše Ravsaku: Govori slugama svojim Sirski, jer razumijemo, a nemoj nam govoriti Judejski da sluša narod na zidu.

A Ravsak im reče: Eda li me je gospodar moj poslao ka gospodaru tvojemu ili k tebi da kažem ove riječi? Nije li k tijem ljudima što sjede na zidu, da jedu svoju nečist i da piju svoju mokraću s vama?

Tada stade Ravsak i povika iza glasa Judejski i reče govoreći: Čujte riječ velikoga cara, cara Asirskoga.

Ovako kaže car: Nemojte da vas vara Jezekija; jer vas ne može izbaviti iz moje ruke.

Nemojte da vas nagovori Jezekija da se pouzdate u Gospoda govoreći: Gospod će nas izbaviti, i ovaj se grad neće dati u ruke caru Asirskom.

Ne slušajte Jezekije; jer ovako kaže car Asirski: Učinite mir sa mnom i hodite k meni, pa jedite svaki sa svoga čokota i svaki sa svoje smokve, i pijte svaki iz svojega studenca.

Dokle ne dođem i odnesem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju obilnu žitom i vinom, u zemlju obilnu hljebom i vinogradima, u zemlju obilnu maslinom i uljem i medom, pa ćete živjeti i nećete izginuti. Ne slušajte Jezekije, jer vas vara govoreći: Gospod će nas izbaviti.

Je li koji između bogova drugih naroda izbavio svoju zemlju iz ruke cara Asirskoga?

Gdje su bogovi Ematski i Arfadski? Gdje su bogovi Sefarvimski, Enski i Avski? Jesu li izbavili Samariju iz mojih ruku?

Koji su između svijeh bogova ovijeh zemalja izbavili zemlju svoju iz moje ruke? A Gospod će izbaviti Jerusalim iz moje ruke?

Ali narod mučaše i ne odgovoriše mu ni riječi, jer car bješe zapovjedio i rekao: Ne odgovarajte mu.

Tada Elijakim, sin Helkijin, koji bijaše nad dvorom i Somna, pisar i Joah, sin Asafov, pametar, dođoše k Jezekiji razdrvši haljine, i kazaše mu riječi Ravsakove.