2. o carevima 21

Dvanaest godina bješe Manasiji kad poče carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Efsiva.

I činjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima naroda koje Gospod odagna ispred sinova Izrailjevijeh;

Jer opet načini visine, koje bješe potro Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valu, i načini lug kao što bješe načinio Ahav, car Izrailjev, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj.

I načini oltare u domu Gospodnjem za koji bješe rekao Gospod: U Jerusalimu ću namjestiti ime svoje;

Načini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.

I sina svojega provede kroz oganj, i vračaše i gataše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vračare; i činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom, gnjeveći ga.

I postavi rezan lik šumski koji načini u domu, za koji bješe rekao Gospod Davidu i Solomonu, sinu njegovu: U ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiću ime svoje dovijeka;

I neću više dati da se makne noga sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju dadoh ocima njihovijem ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio, i sav zakon koji im je zapovjedio moj sluga Mojsije.

Ali ne poslušaše, jer ih zavede Manasija, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.

A Gospod govoraše preko sluga svojih proroka govoreći:

Što učini Manasija, car Judin, ta gadna djela čineći gore od svega što su činili Amoreji koji prije njega biše, i navede na grijeh i Judu gadnijem bogovima svojim;

Zato ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Evo, ja ću pustiti zlo na Jerusalim i na Judu da će svakome ko čuje zujati oba uha.

Jer ću zategnuti nad Jerusalimom uže Samarijsko i mjerila doma Ahavova, i zbrisaću Jerusalim kao što se briše zdjela, izbriše se pa se izvrne.

I ostaviću ostatak našljedstva svojega, i daću ih u ruke neprijateljima njihovijem da budu plijen i grabež svijem neprijateljima svojim.

Jer činiše što je zlo preda mnom, i gnjeviše me od dana kad izidoše oci njihovi iz Misira do danas.

Još i pravu krv veoma mnogu proli Manasija tako da napuni Jerusalim od kraja do kraja, osim grijeha svojega kojim navede Judu na grijeh da čini što je zlo pred Gospodom.

A ostala djela Manasijina i sve što je činio, i grijeh kojim je griješio, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh?

I počinu Manasija kod otaca svojih i bi pogreben u vrtu kod doma svojega, u vrtu Ozinu; a na njegovo mjesto zacari se Amon, sin njegov.

Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poče carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Mesulemeta, kći Arusova, iz Joteve.

On činjaše što je zlo pred Gospodom, kao što je činio Manasija otac njegov.

I hođaše svijem putem kojim je hodio otac njegov, i služaše gadnijem bogovima kojima je služio otac njegov, i klanjaše im se.

I ostavi Gospoda Boga otaca svojih i ne hodi putem Gospodnjim.

A sluge Amonove pobuniše se na nj i ubiše cara u dvoru njegovu.

A narod zemaljski pobi sve koji se bijahu pobunili na cara Amona; i zacari narod zemaljski na njegovo mjesto Josiju, sina njegova.

A ostala djela Amonova, što je činio, nijesu li zapisana u dnevniku careva Judinijeh?

I pogreboše ga u njegovu grobu u vrtu Ozinu; i Josija, sin njegov, bi car na njegovo mjesto.