2. o carevima 22

Osam godina bijaše Josiji kad poče carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jedida, kći Adajeva, iz Voskata.

On činjaše što je pravo pred Gospodom i hođaše svijem putem Davida, oca svojega, i ne odstupaše ni nadesno ni nalijevo.

A osamnaeste godine carovanja Josijina posla car Safana, sina Azalije, sina Mesulamova, pisara, u dom Gospodnji govoreći:

Idi ka Helkiji, poglavaru svešteničkom, neka izbroji novce donesene u dom Gospodnji, što su nakupili od naroda vratari.

I neka ih da poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji, pa neka daju poslenicima koji rade oko doma Gospodnjega da se opravi što je trošno u domu.

Drvodjeljama i kamenarima i zidarima, i da se kupuje drvo i kamen tesani da se opravi dom.

Ali da im se ne traže računi od novaca koji im se dadu, jer će vjerno raditi.

Tada reče Helkija, poglavar sveštenički, Safanu, pisaru: Nađoh zakonik u domu Gospodnjem. I Helkija dade knjigu Safanu, i on je pročita.

A Safan, pisar, otide k caru i javi caru govoreći: Pokupiše sluge tvoje novce što se nađoše u domu, i predaše ih poslenicima koji nadgledaju dom Gospodnji.

I kaza Safan, pisar, caru govoreći: Knjigu mi dade Helkija sveštenik. I pročita je Safan caru.

A kad car ču riječi u zakoniku, razdrije haljine svoje.

I zapovjedi car Helkiji svešteniku i Ahikamu, sinu Safanovu, i Ahvoru, sinu Mihejinu, i Safanu, pisaru, i Asaji, sluzi carevu, govoreći:

Idite, upitajte Gospoda za me i za narod i za svega Judu radi riječi ove knjige što se nađe; jer je velik gnjev Gospodnji koji se raspalio na nas zato što oci naši ne slušaše riječi ove knjige da čine sve onako kako nam je napisano.

I tako otide Helkija sveštenik i Ahikam i Ahvor i Safan i Asaja k proročici Oldi, ženi Saluma, sina Tekuja, sina Arasa, rizničara; a ona stajaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoraše s njom.

A ona im reče: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:

Ovako veli Gospod: Evo, pustiću zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve što govori knjiga koju je pročitao car Judin,

Zato što me ostaviše i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svojim djelima ruku svojih; zato se gnjev moj raspalio na to mjesto, i neće se ugasiti.

A caru Judinu, koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu kažite: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za riječi koje si čuo:

Što je umeknulo srce tvoje, i ponizio si se pred Gospodom kad si čuo šta sam govorio za to mjesto i za stanovnike njegove da će biti pustoš i prokletinja, i što si razdro haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod.

Zato, evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš očima svojim vidjeti zla koje ću pustiti na to mjesto. I kazaše to caru.