Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jeremija 11
Božiji zavjet. Nevjerstvo naroda. Jeremija u životnoj opasnosti.
1
Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda govoreći:
2
Slušajte riječi ovoga zavjeta, i kazujte ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.
3
I reci im: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Proklet da je ko ne posluša riječi ovoga zavjeta,
4
Koji zapovjedih ocima vašim kad ih izvedoh iz zemlje Misirske, iz peći gvozdene govoreći: Slušajte glas moj i tvorite ovo sve kako vam zapovijedam, pa ćete mi biti narod i ja ću vam biti Bog,
5
Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako se vidi danas. A ja odgovorih i rekoh: Amin, Gospode.
6
Potom reče mi Gospod: Kazuj sve ove riječi po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim govoreći: Slušajte riječi ovoga zavjeta, i izvršujte ih.
7
Jer tvrdo zasvjedočavah ocima vašim otkad ih izvedoh iz zemlje Misirske do danas, zarana jednako govoreći: Slušajte glas moj.
8
Ali ne poslušaše i ne prignuše uha svojega, nego hodiše svaki za mislima zloga srca svojega; zato pustih na njih sve riječi ovoga zavjeta, koji zapovjedih da vrše a oni ne vršiše.
9
Tada mi reče Gospod: Buna je među ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.
10
Vratili su se na bezakonja starijeh svojih, koji ne htješe slušati mojih riječi, i idu za drugim bogovima, te im služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavjet moj, koji učinih s ocima njihovijem.
11
Zato ovako veli Gospod: Evo, ja ću pustiti na njih zlo iz kojega neće moći izaći, i vapiće k meni, ali ih neću uslišiti.
12
Tada će gradovi Judini i stanovnici Jerusalimski ići i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neće pomoći u nevolji njihovoj.
13
Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara da kadite Valu.
14
Ti se, dakle, ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neću uslišiti kad zavapiju k meni u nevolji svojoj.
15
Što će mili moj u domu mom kad čini grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo činiš?
16
Gospod te nazva maslinom zelenom, lijepom radi dobroga roda; ali s hukom velikoga vjetra raspali oganj oko nje, i grane joj se polomiše.
17
Jer Gospod nad vojskama, koji te je posadio, izreče zlo po te, za zloću doma Izrailjeva i doma Judina, koju činiše među sobom da bi me razgnjevili kadeći Valu.
18
Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova.
19
A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: Oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh da mu se ime ne spominje više.
20
Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju.
21
Zato ovako veli Gospod za Anatoćane koji traže dušu tvoju govoreći: Ne prorokuj u ime Gospodnje da ne pogineš od naših ruku;
22
Zato ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, ja ću ih pohoditi; mladići će njihovi izginuti od mača, sinovi njihovi i kćeri njihove izginuće od gladi.
23
I neće biti od njih ostatka; jer ću pustiti zlo na Anatoćane kad ih pohodim.
Glave · Jeremija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.