Jeremija 50

Riječ koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju Haldejsku preko Jeremije proroka.

Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: Uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.

Jer se narod podiže na nj sa sjevera, koji će mu zemlju opustiti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobjeći će i otići.

U te dane i u to vrijeme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svojega.

Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo, reći će: Hodite, sjedinimo se s Gospodom zavjetom vječnijem, koji se ne zaboravlja.

Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.

Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: Nećemo biti krivi, jer zgriješiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadu otaca njihovijeh.

Bježite iz Vavilona i izidite iz zemlje Haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.

Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje sjeverne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strijele su im kao u dobra junaka, ne vraćaju se prazne.

I zemlja će se Haldejska oplijeniti, svi koji će je plijeniti nasitiće se, govori Gospod.

Jer se veseliste, jer se radovaste plijeneći moje našljedstvo; jer bješnjeste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.

Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postidje se; evo, biće pošljednja među narodima, pustinja, zemlja suha i pustoš.

Od gnjeva Gospodnjega neće se u njoj živjeti, nego će sva opustjeti; ko god prođe mimo Vavilon, čudiće se i zviždaće radi svijeh rana njegovijeh.

Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, strijeljajte ga, ne žalite strijela; jer je sagriješio Gospodu.

Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja; osvetite mu se; kako je činio, onako mu učinite.

Istrijebite iz Vavilona sijača i onoga koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikova neka se vrati svaki svome narodu, i svaki u svoju zemlju neka bježi.

Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najprije ga jede car Asirski, a poslije mu kosti izlomi Navuhodonosor, car Vavilonski.

Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi cara Vavilonskoga i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara Asirskoga.

I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.

U one dane i u ono vrijeme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i grijesi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.

Izidi na zemlju Meratajimsku i na stanovnike Fekodske; zatri i istrijebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovjedim.

Vika je ubojna u zemlji i polom velik.

Kako se slomi i skrši malj cijele zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši; našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.

Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gnjeva svojega; jer je to djelo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji Haldejskoj.

Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njezine; gazite je kao stogove i potrite je da ne ostane od nje ostatka.

Pokoljite mačem sve teoce njezine, neka siđu na zaklanje; teško njima, jer dođe dan njihov, vrijeme pohođenja njihova!

Čuje se glas onijeh koji bježe i koji utekoše iz zemlje Vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našega, osvetu dvora njegova.

Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk stanite u oko prema njemu unaokolo da ne uteče nijedan, platite mu po djelima njegovijem; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot svecu Izrailjevu.

Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovijem, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.

Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vrijeme da te pohodim.

Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovijem, i spaliće svu okolinu njegovu.

Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinijem; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.

Izbavitelj je njihov silan, ime mu je Gospod nad vojskama, on će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike Vavilonske.

Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike Vavilonske i na knezove njegove i na mudrace njegove.

Mač na laže njegove, i poludjeće; mač na junake njegove, i prepašće se.

Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mješavinu što je usred njega, i postaće kao žene; mač na blago njegovo, i razgrabiće se.

Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnijeh bogova luduju.

Zato će se ondje nastaniti divlje zvijeri i buljine, i sove će ondje stanovati; i neće se naseliti dovijeka i neće se u njoj živjeti nigda.

Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomoru i susjedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko ondje naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovječji.

Evo, narod će doći sa sjevera, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.

Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjma, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri Vavilonska.

Car Vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.

Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan silnoga; ali ću ga brzo otjerati iz te zemlje, i postaviću nad njom onoga ko je izabran; jer ko je kao ja i ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoljeti?

Zato čujte namjeru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli njegove što je smislio za zemlju Haldejsku; zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opustiti stan s njima.

Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.