Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jeremija 10
Idole i idolopoklonike živi će Bog uništiti, a svoj će narod kazniti s mjerom.
1
Slušajte riječ koju vam govori Gospod, dome Izrailjev.
2
Ovako veli Gospod: Ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi.
3
Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;
4
Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;
5
Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti.
6
Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili.
7
Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima? Jer tebi to pripada; jer među svijem mudracima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takvoga kakav si ti.
8
Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini.
9
Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetničko.
10
A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.
11
Ovako im recite: Bogova koji nijesu načinili nebo ni zemlju, nestaće sa zemlje i ispod neba.
12
On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vaseljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa;
13
On kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh.
14
Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima.
15
Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim, poginuće.
16
Nije takav dio Jakovljev, jer je Tvorac svemu, i Izrailj mu je našljedstvo, ime mu je Gospod nad vojskama.
17
Pokupi iz zemlje trg svoj ti koja sjediš u gradu.
18
Jer ovako veli Gospod: Gle, ja ću izbaciti kao praćkom stanovnike ove zemlje, i pritijesniću ih da osjete.
19
Teško meni od muke moje, reći će; ljuta je rana moja; a ja rekoh: To je bol, treba da ga podnosim.
20
Moj je šator opustošen i sva uža moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje.
21
Jer pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše srećni, i sve se stado njihovo rasprša.
22
Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski.
23
Znam, Gospode, da put čovječiji nije u njegovoj vlasti, niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim.
24
Karaj me, Gospode, ali s mjerom, ne u gnjevu svom da me ne bi zatro.
25
Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivaju imena tvojega, jer proždriješe Jakova, proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše.
Glave · Jeremija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.