Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jeremija 36
Varuhova knjiga. Proročanstva Jeremijina se spaljuju, ali se ponovo pišu.
1
A četvrte godine Joakima, sina Josijina, cara Judina, dođe ova riječ Jeremiji od Gospoda govoreći:
2
Uzmi knjigu i napiši u nju sve riječi koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, otkada ti počeh govoriti, od vremena Josijina do danas;
3
Eda bi čuo dom Judin sve zlo koje im mislim učiniti i vratio se svak sa svoga zloga puta da bih im oprostio bezakonje i grijeh njihov.
4
Tada Jeremija dozva Varuha, sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve riječi Gospodnje koje mu govori.
5
Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreći: Meni nije slobodno, te ne mogu otići u dom Gospodnji.
6
Nego idi ti, i pročitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, riječi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji dođu iz gradova svojih pročitaj;
7
Ne bi li moleći se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod.
8
I učini Varuh, , sin Nirijin, sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i pročita iz knjige riječi Gospodnje u domu Gospodnjem.
9
A pete godine Joakima, sina Josijina, cara Judina, mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji dođe iz gradova Judinijeh u Jerusalim.
10
I pročita Varuh iz knjige riječi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije, sina Safanova, pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom.
11
A kad ču, Mihej sin Gemarije sina Safanova, sve riječi Gospodnje iz knjige,
12
On siđe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeđahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija, sin Safanov, i Sedekija, sin Ananijin, i svi knezovi.
13
I kaza im Mihej sve riječi što ču kad Varuh čitaše knjigu narodu.
14
Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija, sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poručiše mu: Knjigu koju si čitao narodu uzmi u ruku i dođi ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh, sin Nirijin, i dođe k njima.
15
I oni mu rekoše: Sjedi i čitaj da čujemo. I Varuh im je pročita.
16
A kad čuše sve one riječi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: Kazaćemo caru sve te riječi.
17
I zapitaše Varuha govoreći: Kaži nam kako si napisao sve te riječi iz usta njegovijeh.
18
A Varuh im reče: Iz usta svojih kaziva mi sve te riječi, a ja pisah u knjigu mastilom.
19
Tada rekoše knezovi Varuhu: Idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste.
20
Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te riječi.
21
A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade čitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara.
22
A car sjeđaše u zimnoj kući devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje.
23
I kad Judije pročita tri četiri lista, isiječe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici.
24
Ali se ne uplašiše, niti razdriješe haljina svojih car niti koji od sluga njegovijeh čuvši sve one riječi.
25
I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjige, on ih ne posluša.
26
Nego zapovjedi car Jerameilu, sinu carevu, i Seraji, sinu Azrilovu, i Selemiji, sinu Avdilovu, da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod.
27
I dođe riječ Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i riječi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreći:
28
Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve pređašnje riječi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim, car Judin.
29
A za Joakima, cara Judina, reci: Ovako veli Gospod: Ti si sažegao onu knjigu govoreći: Zašto si napisao u njoj i rekao: Doći će car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku?
30
Zato ovako veli Gospod za Joakima, cara Judina: Neće imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo će tijelo njegovo biti bačeno na pripeku obdan i na mraz obnoć.
31
Jer ću pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiću na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo za koje im govorih, ali ne poslušaše.
32
I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu, sinu Nirijinu, pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve riječi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim, car Judin, ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakvih riječi.
Glave · Jeremija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.