Jeremija 44

Riječ koja dođe Jeremiji za sve Judejce koji življahu u zemlji Misirskoj, koji življahu u Migdolu i u Tafnesu i u Nofu i u zemlji Patrosu, govoreći:

Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Vi vidjeste sve zlo što navedoh na Jerusalim i na sve gradove Judine, i evo su danas pusti i nema nikoga da živi u njima,

Za zloću njihovu koju činiše da bi me gnjevili hodeći da kade i služe drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni vi ni oci vaši.

I slah k vama sve sluge svoje proroke zarana jednako govoreći: Ne činite toga gada, na koji mrzim.

Ali ne poslušaše niti prignuše uha svojega da se vrate od zloće svoje, da ne kade drugim bogovima.

Zato se izli jarost moja i gnjev moj, i razgorje se u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, te postaše razvaline i pustoš, kao što se vidi danas.

A sada ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Bog Izrailjev: Zašto sami sebi činite tako veliko zlo da istrijebite iz Jude ljude i žene, djecu i koja sisaju, da ne ostane u vas ostatka,

Gnjeveći me djelima ruku svojih, kadeći drugim bogovima u zemlji Misirskoj, u koju dođoste da se stanite da biste se istrijebili i postali kletva i rug u svijeh naroda na zemlji.

Jeste li zaboravili zla otaca svojih i zla careva Judinijeh i zla žena njihovijeh, i svoja zla i zla žena svojih, koja činiše u zemlji Judinoj i po ulicama Jerusalimskim?

Ne pokoriše se do danas niti se pobojaše, niti hodiše po mom zakonu i uredbama mojim, koje stavih pred vas i pred oce vaše.

Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću vam obratiti lice svoje na zlo da istrijebim sve Judejce.

I uzeću ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju Misirsku da se ondje stani, i izginuće svi; u zemlji će Misirskoj pasti i izginuti od mača i od gladi, malo i veliko, izginuće od mača i od gladi, i biće uklin i čudo i prokletstvo i rug.

I pohodiću one koji nastavaju u zemlji Misirskoj, kao što sam pohodio Jerusalim, mačem, glađu i pomorom;

I nijedan od ostatka Judina, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje stane, neće uteći, niti se izbaviti da se vrate u zemlju Judinu, u koju se žele vratiti da se nasele; jer se neće vratiti, osim koji pobjegnu.

Tada odgovoriše Jeremiji svi ljudi koji znađahu da žene njihove kade drugim bogovima, i sve žene, kojih stajaše ondje velik zbor, i sav narod što življaše u zemlji Misirskoj, u Patrosu, govoreći:

Što nam kaza u ime Gospodnje, nećemo te poslušati;

Nego ćemo činiti sve što je izašlo iz naših usta kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve, kao što smo činili mi i oci naši, carevi naši i knezovi naši po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim, jer bijasmo siti hljeba i bijaše nam dobro i zla ne viđasmo.

A otkad prestasmo kaditi carici nebeskoj i ljevati joj naljeve, ništa nemamo i ginemo od mača i od gladi.

I kad kadimo carici nebeskoj i ljevamo joj naljeve, eda li joj bez glavara svojih pečemo kolače služeći joj i ljevamo joj naljeve?

Tada reče Jeremija svemu narodu, ljudima i ženama, i svemu narodu koji mu onako odgovoriše, govoreći:

Eda li se ne opomenu Gospod kada kojim kadiste u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim vi i oci vaši, carevi vaši i knezovi vaši i narod zemaljski? I ne dođe li mu u srce?

I ne može Gospod više podnositi zloće djela vaših i gadova koje činiste, te zemlja vaša posta pustoš i čudo i prokletstvo, da niko ne živi u njoj, kako se vidi danas.

Zato što kadiste i što griješiste Gospodu i ne slušaste glasa Gospodnjega, i po zakonu njegovu i uredbama njegovijem i svjedočanstvima njegovijem ne hodiste, zato vas zadesi ovo zlo, kako se vidi danas.

Još reče Jeremija svemu narodu i svijem ženama: Čujte riječ Gospodnju, svi Judejci, koji ste u zemlji Misirskoj!

Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev govoreći: Vi i žene vaše rekoste ustima svojim i rukama svojim izvršiste govoreći: Izvršivaćemo zavjete svoje što zavjetovasmo kadeći carici nebeskoj i ljevajući joj naljeve. Doista, ispuniste zavjete svoje i izvršiste.

Zato čujte Judejci riječ Gospodnju, svi Judejci koji stanujete u zemlji Misirskoj: Evo, ja se zaklinjem velikim imenom svojim, veli Gospod, da se ime moje neće više izricati ustima nijednoga Judejca u svoj zemlji Misirskoj da bi rekao: Tako da je živ Gospod Gospod!

Evo, ja ću paziti na njih zla radi, ne dobra radi, i Judejci koji su u zemlji Misirskoj svi će ginuti od mača i od gladi, dokle ih ne bude nijednoga.

A koji uteku od mača, vratiće se iz zemlje Misirske u zemlju Judinu, malo njih, jer sav ostatak Judin, što otidoše u zemlju Misirsku da se ondje nastane, poznaće čija će se riječ navršiti, moja ili njihova.

A ovo da vam je znak, govori Gospod, da ću vas pohoditi na tom mjestu da znate da će se doista ispuniti riječi moje vama na zlo;

Ovako veli Gospod: Evo, ja ću dati Faraona Vafrija, cara Misirskoga, u ruke neprijateljima njegovijem i u ruke onijem koji traže dušu njegovu, kao što sam dao Sedekiju, cara Judina, u ruke Navuhodonosoru, caru Vavilonskom, neprijatelju njegovu i koji tražaše dušu njegovu.