Jeremija 21

Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda kad posla k njemu car Sedekija Pashora, sina Melhijina, i Sofoniju, sina Masijina, sveštenika, i poruči:

Upitaj Gospoda za nas, jer Navuhodonosor, car Vavilonski, zavojšti na nas; eda bi nam učinio Gospod po svijem čudesima svojim da otide od nas.

A Jeremija im reče: Ovako recite Sedekiji:

Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Evo, ja ću okrenuti natrag oružje što je u vašim rukama, kojim se bijete s carem Vavilonskim i s Haldejcima koji su vas opkolili iza zidova, i skupiću ih usred toga grada.

I ja ću vojevati na vas rukom podignutom i mišicom krjepkom i gnjevom i jarošću i žestinom velikom.

I pobiću stanovnike toga grada, i ljude i stoku; od pomora velikoga pomrijeće.

A poslije, veli Gospod, daću Sedekiju, cara Judina, i sluge njihove i narod, one koji ostanu u tom gradu od pomora, od mača i od gladi, u ruke Navuhodonosoru, caru Vavilonskom, i u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, te će ih pobiti mačem, neće ih žaliti ni štedjeti, niti će se smilovati.

A narodu tome reci: Ovako veli Gospod; evo, ja stavljam pred vas put k životu i put k smrti.

Ko ostane u tom gradu, poginuće od mača ili od gladi ili od pomora; a ko izađe i preda se Haldejcima koji su vas opkolili, ostaće živ, i duša će mu biti umjesto plijena.

Jer okretoh lice svoje tome gradu na zlo a ne na dobro, govori Gospod; u ruke caru Vavilonskom biće predan, i on će ga spaliti ognjem.

A za dom cara Judina čujte riječ Gospodnju:

Dome Davidov, tako veli Gospod, sudite svako jutro, i kome se otima, izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh da ne izađe kao oganj gnjev moj i razgori se da ga niko ne može ugasiti za zloću djela vaših.

Evo me na tebe koji sjediš u dolini, kao stijena u ravnici, govori Gospod, na vas koji govorite: Ko će doći na nas? I ko će ući u stanove naše?

Jer ću vas pokarati po plodu djela vaših, veli Gospod, i raspaliću oganj u šumi njegovoj, koji će proždrijeti sve što je oko njega.