Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jeremija 51
Nastavak: Miđani ruše Vavilon; Judejcima dopušten povratak.
1
Ovako govori Gospod: Evo, ja ću podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onijeh koji ustaju na me vjetar koji mori.
2
Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer će ga opkoliti sa svijeh strana u dan nevolje njegove.
3
Strijelac neka nateže luk na strijelca i na onoga koji se ponosi svojim oklopom; i ne žalite mladića njegovijeh, potrite mu svu vojsku,
4
Neka padnu pobijeni u zemlji Haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovijem.
5
Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jest zemlja njihova puna krivice svecu Izrailjevu.
6
Bježite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrijebite u bezakonju njegovu, jer je vrijeme osvete Gospodnje, plaća mu što je zaslužio.
7
Vavilon bijaše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vina njegova piše narodi, zato poludješe narodi.
8
Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove ne bi li se iscijelio.
9
Liječismo Vavilon, ali se ne iscijeli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka.
10
Gospod je iznio pravdu našu; hodite da pripovijedamo na Sionu djelo Gospoda Boga svojega.
11
Čistite strijele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva Midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve njegove.
12
Na zidovima Vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namjestite zasjede; jer je Gospod namislio, i učiniće što je rekao za stanovnike Vavilonske.
13
O ti što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! Dođe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvojemu.
14
Gospod nad vojskama zakle se sobom: Napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pjevati pjesmu.
15
On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.
16
Kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh.
17
Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima.
18
Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim poginuće.
19
Nije takav dio Jakovljev; jer je on Tvorac svemu i on je dio našljedstva njegova; ime mu je Gospod nad vojskama.
20
Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva.
21
I tobom satrh konja i jahača njegova; i tobom satrh kola i koji sjeđahu na njima.
22
I tobom satrh čovjeka i ženu, i satrh tobom starca i dijete, i satrh tobom momka i djevojku.
23
I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.
24
I platiću Vavilonu i svijem stanovnicima Haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.
25
Evo mene na tebe, goro, koja satireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stijena, i načiniću od tebe goru izgorjelu.
26
I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš vječna, govori Gospod.
27
Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo Araratsko, Minijsko i Ashanansko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste.
28
Pripravite narode suprot njemu, careve Midske i vojvode njihove i sve vlastelje njihove i svu zemlju države njihove.
29
I zemlja će se zatresti i uzmučiti, jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju Vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.
30
Prestaše vojevati junaci Vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgorješe stanovi njihovi, prijevornice njihove polomiše se.
31
Glasnik će sretati glasnika, i poslanik će sretati poslanika da jave caru Vavilonskom da mu je uzet grad sa svijeh krajeva,
32
I da se brodovi uzeše i jezera izgorješe ognjem i vojnici se prepali.
33
Jer ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Kći je Vavilonska kao gumno; vrijeme je da se nabije, još malo, pa će doći vrijeme da se požnje.
34
Izjede me i potre me Navuhodonosor, car Vavilonski, načini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me.
35
Nepravda koja se čini meni i mojemu tijelu neka dođe na Vavilon, reći će stanovnica Sionska, i krv moja na stanovnike Haldejske, govoriće Jerusalim.
36
Zato ovako veli Gospod: Evo, ja ću raspraviti parbu tvoju i osvetiću te; i osušiću more njegovo, i izvore ću njegove osušiti.
37
I Vavilon će postati gomila, stan zmajevski, čudo i podsmijeh, da niko neće živjeti u njemu.
38
Rikaće svi kao lavovi i viti kao lavići.
39
Kad se ugriju, iznijeću im da piju, i opojiću ih da se razvesele i zaspe vječnijem snom da se ne probude, govori Gospod.
40
Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.
41
Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?
42
More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovijeh.
43
Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gdje niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovječji.
44
I pohodiću Vila u Vavilonu i izvući ću iz usta njegovijeh što je proždro, i neće se više stjecati k njemu narodi, i zid će Vavilonski pasti.
45
Izidi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokoga gnjeva Gospodnjega.
46
Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; a doći će glas jedne godine, a poslije njega drugi glas druge godine, i nasilje će biti u zemlji, i gospodar će ustati na gospodara.
47
Zato, evo, idu dani kad ću pohoditi rezane likove Vavilonske, i sva će se zemlja njegova posramiti, i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega.
48
Nebo i zemlja i sve što je u njima pjevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa sjevera zatirač, govori Gospod.
49
I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.
50
Koji utekoste od mača, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu.
51
Posramismo se što čusmo rug, stid popade lice naše što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjega.
52
Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad ću pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici.
53
Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doći će od mene na nj zatirači, govori Gospod.
54
Čuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje Haldejske.
55
Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali će njihovi bučati kao velika voda, vika će se njihova razlijegati.
56
Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaća, doista će platiti.
57
Opojiću knezove njegove i mudrace njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove da će zaspati vječnijem snom i neće se probuditi, govori car kojemu je ime Gospod nad vojskama.
58
Ovako veli Gospod nad vojskama: Široki zidovi Vavilonski sasvijem će se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, te će biti da su ljudi uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.
59
Riječ što zapovjedi prorok Jeremija Seraji, sinu Nirije, sina Masijina, kad pođe od Sedekije, cara Judina, u Vavilon četvrte godine carovanja njegova; a Seraja bješe glavni posteljnik.
60
A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje šćaše doći na Vavilon, sve ove riječi što su napisane za Vavilon.
61
I reče Jeremija Seraji: Kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove riječi;
62
I reci: Gospode, ti si govorio za ovo mjesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovjek ni živinče, nego da je pustoš dovijeka.
63
A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.
64
I reci: Tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su riječi Jeremijine.
Glave · Jeremija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.