Jeremija 52

Dvadeset i jedna godina bijaše Sedekiji kad poče carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala, kći Jeremijina, iz Livne.

On činjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako je činio Joakim.

Jer od gnjeva Gospodnjega zbi se Jerusalimu i Judi, te ih odbaci ispred sebe. A Sedekija se odmetnu od cara Vavilonskoga.

I tako devete godine njegova carovanja, desetoga dana dođe Navuhodonosor, car Vavilonski, sa svom vojskom svojom na Jerusalim; i stadoše u oko pod njim, i načiniše opkope oko njega.

I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijina.

I devetoga dana četvrtoga mjeseca nasta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hljeba.

Tada grad bi provaljen, i vojnici svi pobjegoše i izidoše iz grada noću na vrata između dva zida uz vrt carev, a Haldejci bijahu svuda oko grada; i otidoše putem k pustinji.

Ali vojska Haldejska potjera cara, i stigoše Sedekiju u polju Jerihonskom, a sva vojska što bijaše s njim razbježe se od njega.

I uhvatiše cara i odvedoše ga k caru Vavilonskom u Rivlu u zemlji Ematskoj; i ondje mu sudi.

I pokla car Vavilonski sinove Sedekijine na njegove oči, i sve knezove Judine pokla u Rivli.

I Sedekiji iskopa oči, i svezav ga u dvoje verige mjedene, odvede ga car Vavilonski u Vavilon i metnu ga u tamnicu, gdje osta do smrti svoje.

A desetoga dana petoga mjeseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora, cara Vavilonskoga, dođe u Jerusalim Nevuzardan, zapovjednik stražarski, koji služaše caru Vavilonskom.

I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u Jerusalimu; sve velike kuće popali ognjem.

I sve zidove Jerusalimske unaokolo razvali sva vojska Haldejska što bijaše sa zapovjednikom stražarskim.

A narod siromašni i ostatak naroda što osta u gradu, i prebjege što prebjegoše k caru Vavilonskom, i ostali prosti narod odvede Nevuzardan, zapovjednik stražarski.

Samo od siromašnoga naroda u zemlji ostavi Nevuzardan, zapovjednik stražarski, koji će biti vinogradari i ratari.

I stupove mjedene što bijahu u domu Gospodnjem, i podnožja i more mjedeno koje bijaše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i mjed od njih odnesoše u Vavilon.

I lonce i lopate i viljuške i kotliće i kadionice i sve sudove mjedene kojima služahu, uzeše,

I umivaonice i kliješta s kotlićima i loncima i svijetnjacima i kadionicama i čašama, što god bijaše zlatno i što god bijaše srebrno, uze zapovjednik stražarski,

Dva stupa, jedno more, i dvanaest volova mjedenijeh što bijahu pod podnožjima, što načini car Solomon za dom Gospodnji, ne bješe mjere mjedi od svijeh tijeh sudova.

A stupovi bijahu svaki od osamnaest lakata u visinu, a unaokolo od dvanaest lakata, a četiri prsta bješe svaki debeo i šupalj;

I ozgo na njemu bijaše oglavlje mjedeno, i oglavlje bješe visoko pet lakata, i pletenica i šipci oko oglavlja, sve od mjedi; takav bijaše i drugi stup sa šipcima.

I bijaše devedeset i šest šipaka sa svake strane; svega šipaka na pletenici unaokolo bijaše sto.

Uze zapovjednik stražarski i Seraju, prvoga sveštenika, i Sofoniju, drugoga sveštenika, i tri vratara.

A iz grada uze jednoga dvoranina koji bijaše nad vojnicima i sedam ljudi koji stajahu pred carem, koji se nađoše u gradu, i prvoga pisara vojničkoga koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskoga koji se nađoše u gradu.

Uze ih Nevuzardan, zapovjednik stražarski, i odvede k caru Vavilonskom u Rivlu.

A car ih Vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji Ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje.

Ovo je narod što ga preseli Navuhodonosor: sedme godine tri tisuće i dvadeset i tri Judejca;

Godine osamnaeste Navuhodonosorove preseli iz Jerusalima osam stotina i trideset i dvije duše;

Godine dvadeset treće Navuhodonosorove preseli Nevuzardan, zapovjednik stražarski, Judejaca sedam stotina i četrdeset i pet duša; svega četiri tisuće i šest stotina duša.

A trideset sedme godine otkako se zarobi Joahin, car Judin, dvanaestoga mjeseca, dvadeset petoga dana, Evil-Merodah, car Vavilonski, iste godine zacariv se izvadi iz tamnice Joahina, cara Judina.

I lijepo govori s njim, i namjesti mu prijesto više prijestola drugih careva koji bijahu kod njega u Vavilonu.

I promijeni mu haljine tamničke, i on jeđaše svagda s njim svega vijeka svojega.

I hrana mu se jednako davaše od cara Vavilonskoga svaki dan svega vijeka njegova do smrti njegove.