Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jeremija 48
Proricanje o propasti Moava.
1
Za Moava ovako govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Teško Nevonu, jer će se opustošiti! Kirijatajim će se posramiti i uzeti; Mizgav će se posramiti i prepasti.
2
Neće se više hvaliti Moav Esevonom; jer mu zlo misle: Hodite da ga istrijebimo da nije više narod. I ti, Madmene, opustjećeš; mač će te goniti.
3
Čuje se vika iz Oronajima, pustošenje i satiranje veliko.
4
Moav se satre; stoji vika djece njegove.
5
Jer će se putem Luitskim dizati plač bez prestanka; i kako se slazi u Oronajim, neprijatelji će čuti strašnu viku:
6
Bježite, izbavite duše svoje, i budite kao vrijes u pustinji.
7
Jer što se uzdaš u svoja djela i u blago svoje, zato ćeš se i ti uzeti, i Hamos će otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa.
8
I doći će zatirač u svaki grad, neće se sačuvati nijedan grad; dolina će propasti i ravnica će se opustošiti, jer Gospod reče.
9
Podajte krila Moavu, neka brzo odleti; jer će gradovi njegovi opustjeti da neće niko živjeti u njima.
10
Proklet bio ko nemarno radi djelo Gospodnje, i proklet ko usteže mač svoj od krvi!
11
Moav je bio u miru od djetinjstva svojega i počivao na droždini svojoj, niti se pretakao iz suda u sud, niti je u ropstvo išao; zato mu osta ukus njegov, i miris se njegov nije promijenio.
12
Zato, evo, idu dani, govori Gospod, da mu pošljem premetače koji će ga premetnuti, i sudove njegove isprazniti i mjehove njegove pokidati.
13
I Moav će se osramotiti s Hamosa, kao što se osramotio dom Izrailjev s Vetilja, gada svojega.
14
Kako govorite: Jaki smo i junaci u boju?
15
Moav će se opustošiti i gradovi će njegovi propasti, i najbolji mladići njegovi sići će na zaklanje, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama.
16
Blizu je pogibao Moavova, i zlo njegovo vrlo hiti.
17
Žalite ga svi koji ste oko njega, i koji god znate za ime njegovo, recite: Kako se slomi jaki štap, slavna palica?
18
Siđi sa slave svoje i sjedi na mjesto zasušeno, kćeri, koja živiš u Devonu; jer će zatirač Moavov doći na tebe i raskopaće gradove tvoje.
19
Stani na putu i pogledaj, koja živiš u Aroiru, upitaj onoga koji bježi i onu koja gleda da se izbavi, reci: Što bi?
20
Posrami se Moav; jer se razbi; ridajte i vičite; javite u Arnon da se Moav opustoši.
21
Jer sud dođe na zemlju ravnu, na Olon i na Jasu i Mifat,
22
I na Devon i na Nevon i na Vet-Devlatajim,
23
I na Kirijatajim i na Vet-Gamul i na Vet-Meon,
24
I na Keriot i na Vosoru, i na sve gradove zemlje Moavske, koji su daleko i koji su blizu.
25
Odbijen je rog Moavu, i mišica se njegova slomi, govori Gospod.
26
Opojte ga, jer se podigao na Gospoda; neka se valja Moav u bljuvotini svojoj, i bude i on podsmijeh.
27
Jer nije li tebi Izrailj bio podsmijeh? Je li se zatekao među lupežima, te kad god govoriš o njemu poskakuješ?
28
Ostavite gradove i naselite se u stijeni, stanovnici Moavski, i budite kao golubica koja se gnijezdi u kraju i rasjelini.
29
Čusmo ponos Moavov da je veoma ponosit, oholost njegovu i ponos, razmetanje njegovo i obijest njegovu.
30
Znam ja, govori Gospod, obijest njegovu; ali neće biti tako; laži njegove neće učiniti ništa.
31
Zato ću ridati za Moavom, vikati za svijem Moavom, uzdisaće se za onima u Kir-Eresu.
32
Više nego za Jazirom plakaću za tobom, lozo Sivamska; odvode tvoje prijeđoše more, dopriješe do mora Jazirskoga; zatirač napade na ljetinu tvoju i na berbu tvoju.
33
I radost i veselje otide s rodnoga polja, iz zemlje Moavske, i učinih te nesta u kacama vina; niko neće gaziti pjevajući; pjesma neće se više pjevati.
34
Od vike Esevonske, koja doprije do Eleale, podigoše viku do Jase, od Sigora do Oronajima, kao junica od tri godine, jer će i voda Nimrimskih nestati.
35
I učiniću, govori Gospod, da ne bude Moavu čovjeka koji bi prinosio žrtvu na visini i kadio bogovima svojim.
36
Zato će srce moje pištati za Moavom kao svirala, i srce će moje pištati kao svirala za ljudima u Kir-Eresu, jer će mu sva tečevina propasti.
37
Jer će sve glave biti ćelave i sve brade obrijane, i sve ruke izrezane, i oko bedara kostrijet.
38
Na svijem krovovima Moavovijem i po ulicama njegovijem biće sam plač, jer ću razbiti Moava kao sud na kom nema miline, govori Gospod.
39
Ridajte: Kako je satrven! Kako Moav obrnu pleći sramotan? I posta Moav podsmijeh i strahota svjema koji su oko njega.
40
Jer ovako govori Gospod: Evo, kao orao doletjeće i raširiće krila svoja nad Moavom.
41
Kerijot je pokoren i tvrda se mjesta zauzeše, i srca će u junaka Moavovijeh biti u onaj dan kao srce u žene koja se porađa.
42
I Moav će se istrijebiti da ne bude narod, jer se podiže na Gospoda.
43
Strah i jama i zamka oko tebe je, stanovniče Moavski, govori Gospod.
44
Ko uteče od straha, pašće u jamu, a ko izljeze iz jame, uhvatiće se u zamku; jer ću pustiti na njega, na Moava, godinu pohođenja njihova, govori Gospod.
45
U sjenu Esevonskom ustaviše se koji bježahu od sile; ali će oganj izaći od Esevona i plamen usred Siona, i opaliće kraj Moavu i tjeme nemirnicima.
46
Teško tebi, Moave, propade narod Hamosov, jer sinove tvoje zarobiše, i kćeri tvoje odvedoše u ropstvo.
47
Ali ću povratiti roblje Moavovo u pošljednje vrijeme, govori Gospod. Dovde je sud Moavu.
Glave · Jeremija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.