Jeremija 40

Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda kad ga Nevuzardan, zapovjednik stražarski, pusti iz Rame uzevši ga pošto bješe okovan u verige među svijem robljem Jerusalimskim i Judinijem, koje se vođaše u Vavilon.

I uzevši zapovjednik stražarski Jeremiju, reče mu: Gospod Bog tvoj izreče ovo zlo za ovo mjesto;

I nanese i učini kako reče, jer zgriješiste Gospodu i ne slušaste glasa njegova, zato vas snađe ovo.

Ali sada, evo, ja te opraštam danas veriga što su ti na ruku; ako ti je volja poći sa mnom u Vavilon, hodi, ja ću se brinuti za te; ako li ti nije volja poći sa mnom u Vavilon, a ti nemoj; evo, sva ti je zemlja otvorena, idi kuda god hoćeš i kuda ti je drago.

Ili kad se on još ne vraća, otidi k njemu, Godoliji, sinu Ahikama sina Safanova, kojega je postavio car Vavilonski nad gradovima Judinijem, i ostani s njim među narodom, ili idi kuda ti je drago. I dade mu zapovjednik stražarski brašnjenice i dar, i otpusti ga.

I tako dođe Jeremija ka Godoliji, sinu Ahikamovu, u Mispu, i osta s njim u narodu, koji još osta u zemlji.

A sve vojvode što bjehu u polju i ljudi njihovi kad čuše da je car Vavilonski postavio Godoliju, sina Ahikamova, nad zemljom, i da je na njemu ostavio ljude i žene i djecu između siromašnoga naroda u zemlji, koji ne bi odveden u Vavilon.

Dođoše u Mispu ka Godoliji Ismailo, sin Netanijin, i Joanan i Jonatan, sinovi Karijini, i Seraja, sin Tanumetov, i sinovi Jofije Netofaćanina, i Jezanija, sin nekoga Mahaćanina, oni i ljudi njihovi.

I zakle se Godolija, sin Ahikama sina Safanova, njima i ljudima njihovijem govoreći: Ne bojte se službe Haldejcima; ostanite u zemlji, i služite caru Vavilonskom, i dobro će vam biti.

A ja evo ću stajati u Mispi da dočekujem Haldejce koji će dolaziti k nama; a vi berite vinograde i voće i ulje, i ostavljajte u sudove svoje, i stojte u gradovima svojim koje držite.

Tako i svi Judejci koji bijahu među Moavcima i sinovima Amonovijem i Edomcima i po svijem zemljama, čuvši da je car Vavilonski ostavio ostatak u Judeji i postavio nad njima Godoliju, sina Ahikama sina Safanova,

Vratiše se svi Judejci iz svijeh mjesta kuda bijahu razagnani, i dođoše u zemlju Judinu ka Godoliji u Mispu, i nabraše vina i voća vrlo mnogo.

A Joanan, sin Karijin, i sve vojvode što bjehu u polju dođoše ka Godoliji u Mispu,

I rekoše mu: Znaš li da je Valis, car sinova Amonovijeh, poslao Ismaila, sina Netanijina, da te ubije? Ali im ne povjerova Godolija, sin Ahikamov.

Tada Joanan, sin Karijin, reče Godoliji nasamo u Mispi govoreći: Idem da ubijem Ismaila, sina Netanijina, niko neće doznati. Zašto da te ubije i da se rasiju svi Judejci koji su se skupili oko tebe i da propadne ostatak Judin?

Ali Godolija, sin Ahikamov, reče Joananu, sinu Karijinu: Nemoj to činiti, jer nije istina što kažeš za Ismaila.