Pređi na sadržaj
Jeremija 1919 od 52

Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka

Jeremija 19

Opustošenje Jerusalima označeno razbijanjem jednog zemljanog krčaga.

1
Ovako reče Gospod: Idi i kupi krčag zemljan u lončara s nekoliko starješina narodnijeh i starješina svešteničkih.
2
I otidi u dolinu sina Enomova što je pred vratima istočnijem, i ondje proglasi riječi koje ću ti kazati.
3
I reci: Čujte riječ Gospodnju, carevi Judini i stanovnici Jerusalimski; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Evo, ja ću pustiti zlo na to mjesto da će zujati uši svakome ko ga čuje.
4
Jer me ostaviše i oskvrniše ovo mjesto kadeći na njemu drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni oci njihovi, ni carevi Judini, i napuniše to mjesto krvi prave.
5
I pogradiše visine Valu da sažižu sinove svoje ognjem na žrtve paljenice Valu, čega ne zapovjedih niti o tom govorih, niti mi na um dođe.
6
Zato, evo, ide vrijeme, veli Gospod, kad se ovo mjesto neće više zvati Tofet, ni dolina sina Enomova, nego krvna dolina.
7
Jer ću uništiti savjet Judin i Jerusalimski na ovom mjestu, i učiniću da padnu od mača pred neprijateljima svojim i od ruke onijeh koji traže dušu njihovu, i mrtva ću tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
8
I obratiću taj grad u pustoš i rug: Ko god prođe mimo nj, čudiće se i zviždaće za sve muke njegove.
9
I učiniću da jedu meso od svojih sinova i meso od svojih kćeri, i svaki će jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi kojom će im dosađivati neprijatelji njihovi i koji traže dušu njihovu.
10
Potom razbij krčag pred ljudima koji će ići s tobom.
11
I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama: Tako ću razbiti taj narod i taj grad kao što se razbije sud lončarski, koji se ne može više opraviti, i u Tofetu će se pogrebavati, jer neće biti mjesta za pogrebavanje.
12
Tako ću učiniti tome mjestu, veli Gospod, i stanovnicima njegovijem, i učiniću taj grad da bude kao Tofet;
13
I kuće Jerusalimske i kuće careva Judinijeh biće nečiste kao mjesto Tofet, sve kuće gdje na krovovima kadiše svoj vojsci nebeskoj i ljevaše naljeve drugim bogovima.
14
Potom se vrati Jeremija iz Tofeta kuda ga bješe poslao Gospod da prorokuje, i stade u trijemu doma Gospodnjega, i reče svemu narodu:
15
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pustiti na taj grad i na sve gradove njegove sve zlo koje izrekoh za nj, jer otvrdnuše vratom svojim da ne slušaju riječi mojih.
Glave · Jeremija
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25
  26. 26
  27. 27
  28. 28
  29. 29
  30. 30
  31. 31
  32. 32
  33. 33
  34. 34
  35. 35
  36. 36
  37. 37
  38. 38
  39. 39
  40. 40
  41. 41
  42. 42
  43. 43
  44. 44
  45. 45
  46. 46
  47. 47
  48. 48
  49. 49
  50. 50
  51. 51
  52. 52

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte