Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jeremija 19
Opustošenje Jerusalima označeno razbijanjem jednog zemljanog krčaga.
1
Ovako reče Gospod: Idi i kupi krčag zemljan u lončara s nekoliko starješina narodnijeh i starješina svešteničkih.
2
I otidi u dolinu sina Enomova što je pred vratima istočnijem, i ondje proglasi riječi koje ću ti kazati.
3
I reci: Čujte riječ Gospodnju, carevi Judini i stanovnici Jerusalimski; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Evo, ja ću pustiti zlo na to mjesto da će zujati uši svakome ko ga čuje.
4
Jer me ostaviše i oskvrniše ovo mjesto kadeći na njemu drugim bogovima, kojih ne znaše ni oni ni oci njihovi, ni carevi Judini, i napuniše to mjesto krvi prave.
5
I pogradiše visine Valu da sažižu sinove svoje ognjem na žrtve paljenice Valu, čega ne zapovjedih niti o tom govorih, niti mi na um dođe.
6
Zato, evo, ide vrijeme, veli Gospod, kad se ovo mjesto neće više zvati Tofet, ni dolina sina Enomova, nego krvna dolina.
7
Jer ću uništiti savjet Judin i Jerusalimski na ovom mjestu, i učiniću da padnu od mača pred neprijateljima svojim i od ruke onijeh koji traže dušu njihovu, i mrtva ću tjelesa njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.
8
I obratiću taj grad u pustoš i rug: Ko god prođe mimo nj, čudiće se i zviždaće za sve muke njegove.
9
I učiniću da jedu meso od svojih sinova i meso od svojih kćeri, i svaki će jesti meso od druga svojega u nevolji i tjeskobi kojom će im dosađivati neprijatelji njihovi i koji traže dušu njihovu.
10
Potom razbij krčag pred ljudima koji će ići s tobom.
11
I reci im: Ovako veli Gospod nad vojskama: Tako ću razbiti taj narod i taj grad kao što se razbije sud lončarski, koji se ne može više opraviti, i u Tofetu će se pogrebavati, jer neće biti mjesta za pogrebavanje.
12
Tako ću učiniti tome mjestu, veli Gospod, i stanovnicima njegovijem, i učiniću taj grad da bude kao Tofet;
13
I kuće Jerusalimske i kuće careva Judinijeh biće nečiste kao mjesto Tofet, sve kuće gdje na krovovima kadiše svoj vojsci nebeskoj i ljevaše naljeve drugim bogovima.
14
Potom se vrati Jeremija iz Tofeta kuda ga bješe poslao Gospod da prorokuje, i stade u trijemu doma Gospodnjega, i reče svemu narodu:
15
Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pustiti na taj grad i na sve gradove njegove sve zlo koje izrekoh za nj, jer otvrdnuše vratom svojim da ne slušaju riječi mojih.
Glave · Jeremija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.