Jeremija 46

Riječ Gospodnja koja dođe Jeremiji proroku za narode:

Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona, cara Misirskoga, koja bijaše na rijeci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor, car Vavilonski, četvrte godine Joakima, sina Josijina, cara Judina.

Pripravite štite i štitiće, i idite u boj;

Prežite konje, i pojašite, konjici; postavite se sa šljemovima; utrite koplja, oblačite se u oklope.

Zašto ih vidim gdje se poplašiše, vraćaju se natrag, junaci njihovi polomiše se i bježe bez obzira? Strah je odsvuda, govori Gospod.

Da ne uteče laki, niti se izbavi jaki; da se na sjeveru na obali rijeke Efrata spotaknu i padnu.

Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao rijeke?

Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke; i veli: Idem, pokriću zemlju, zatrću grad i one koji žive u njemu.

Izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izađu junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk.

Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom; jer će biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Eufratu.

Izidi u Galad i uzmi balsama, djevojko kćeri Misirska; zaludu su ti mnogi lijekovi, nećeš se izliječiti.

Narodi čuše sramotu tvoju, i vike tvoje puna je zemlja, jer se spotiču junak o junaka, te obojica padaju.

Riječ koju reče Gospod Jeremiji proroku o dolasku Navuhodonosora, cara Vavilonskoga, da potre zemlju Misirsku:

Javite u Misiru, i oglasite u Migdolu, oglasite i u Nofu i u Tafnesu, i recite: Stani i pripravi se, jer mač proždrije što je oko tebe.

Zašto se povaljaše junaci tvoji? Ne stoje, jer ih Gospod obara.

Čini, te se mnogi spotiču i padaju jedan na drugoga, i govore: Ustani da se vratimo k narodu svojemu i na postojbinu svoju ispred mača nasilnikova.

Viču ondje: Faraon, car Misirski, propade, prođe mu rok.

Tako da sam ja živ, govori car, kojemu je ime Gospod nad vojskama; kao Tavor među gorama i kao Karmil na moru doći će.

Spremi što ti treba da se seliš, stanovnice, kćeri Misirska; jer će Nof opustjeti i spaliće se da neće niko živjeti u njemu.

Misir je lijepa junica; ali pogibao ide, ide sa sjevera.

I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuše i pobjegoše, ne ostaše, jer dođe na njih dan nesreće njihove, vrijeme pohođenja njihova.

Glas će njihov ići kao zmijinji, jer oni idu s vojskom i doći će sa sjekirama na nj kao oni koji sijeku drva.

I oni će posjeći šumu njegovu, govori Gospod, ako joj i nema mjere, jer ih je više nego skakavaca i nema im broja.

Posrami se kći Misirska, predana je u ruke narodu sjevernom.

Govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Misir i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj.

I daću ih u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke Navuhodonosoru, caru Vavilonskom, i u ruke slugama njegovijem; a poslije će biti naseljen kao prije, govori Gospod.

A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaši se, Izrailju, jer, evo, ja ću te izbaviti iz daljne zemlje i sjeme tvoje iz zemlje ropstva njegova; i Jakov će se vratiti i počivaće, i biće miran i niko ga neće plašiti.

Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer ću učiniti kraj svijem narodima u koje te prognah, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s mjerom, a neću te ostaviti sasvijem bez kara.