Pređi na sadržaj
Jeremija 2020 od 52

Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka

Jeremija 20

Zlostavljan od Pashora, Jeremija proriče Vavilonsko ropstvo, i jada se što je postao prorok.

1
A Pashor, sin Imirov, sveštenik, koji bijaše starješina u domu Gospodnjem, ču Jeremiju gdje prorokuje te riječi.
2
I udari Pashor proroka Jeremiju, i metnu ga u tamnicu na gornjim vratima Venijaminovijem uz dom Gospodnji.
3
A sjutradan kad Pashor izvede Jeremiju iz tamnice, reče mu Jeremija: Gospod ti nadje ime ne Pashor nego Magor-Misaviv.
4
Jer ovako veli Gospod: Evo, ja ću pustiti na te strah, na te i na sve prijatelje tvoje koji će pasti od mača neprijatelja svojih, i oči će tvoje vidjeti, i svega ću Judu dati u ruke caru Vavilonskom, koji će ih odvesti u Vavilon, i pobiće ih mačem.
5
I daću sve bogatstvo toga grada i sav trud njegov i sve što ima dragocjeno, i sve blago careva Judinijeh daću neprijateljima njihovijem u ruke, i razgrabiće i uzeti i odnijeti u Vavilon.
6
I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu, otići ćete u ropstvo; i doći ćeš u Vavilon i ondje ćeš umrijeti i ondje ćeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno.
7
Nagovarao si me, Gospode, i dadoh se nagovoriti; bio si jači od mene i nadvladao si me; na podsmijeh sam svaki dan, svak mi se podsmijeva.
8
Jer otkad govorim, vapijem, usled nasilja i pustošenja vičem, jer mi je riječ Gospodnja na porugu i na podsmijeh svaki dan.
9
I rekoh: Neću ga više pominjati, niti ću više govoriti u ime njegovo; ali bi u srcu mom kao oganj razgorio, zatvoren u kostima mojim, i umorih se zadržavajući ga, i ne mogoh više.
10
Jer čujem poruge od mnogih, strah odsvuda: Prokažite da prokažemo, svi koji bijahu u miru sa mnom, vrebaju da posrnem; da ako se prevari, te ćemo ga nadvladati i osvetićemo mu se.
11
Ali je Gospod sa mnom kao strašan junak; zato oni koji me gone spotaknuće se i neće nadvladati; posramiće se vrlo; jer neće biti srećni, sramota vječna neće se zaboraviti.
12
Zato, Gospode nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji vidiš bubrege i srce, daj da vidim tvoju osvetu na njima, jer tebi kazah parbu svoju.
13
Pjevajte Gospodu, hvalite Gospoda, jer izbavi dušu siromahu iz ruke zlikovačke.
14
Proklet da je dan u koji se rodih, dan u koji me rodi mati moja, da nije blagosloven!
15
Proklet da je čovjek koji javi ocu mojemu i vrlo ga obradova govoreći: Rodi ti se sin!
16
I taj čovjek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatre i ne bi mu žao! Neka sluša viku ujutru i vrisku u podne,
17
Što me ne usmrti u utrobi materinoj da bi mi mati moja bila grob, i utroba njezina da bi ostala dovijeka trudna.
18
Zašto izidoh iz utrobe da vidim muku i žalost i da se svrše u sramoti dani moji?
Glave · Jeremija
  1. 1
  2. 2
  3. 3
  4. 4
  5. 5
  6. 6
  7. 7
  8. 8
  9. 9
  10. 10
  11. 11
  12. 12
  13. 13
  14. 14
  15. 15
  16. 16
  17. 17
  18. 18
  19. 19
  20. 20
  21. 21
  22. 22
  23. 23
  24. 24
  25. 25
  26. 26
  27. 27
  28. 28
  29. 29
  30. 30
  31. 31
  32. 32
  33. 33
  34. 34
  35. 35
  36. 36
  37. 37
  38. 38
  39. 39
  40. 40
  41. 41
  42. 42
  43. 43
  44. 44
  45. 45
  46. 46
  47. 47
  48. 48
  49. 49
  50. 50
  51. 51
  52. 52

Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.

Pokušajte