Stari zavet · Proročke knjige velikih proroka
Jeremija 26
Jeremijin govor o pokajanju u hramu. Optužba, hvatanje i puštanje na slobodu.
1
U početku carovanja Joakima, sina Josijina, cara Judina, dođe ova riječ od Gospoda govoreći:
2
Ovako govori Gospod: Stani u trijemu doma Gospodnjega i govori svijem gradovima Judinijem, koji dolaze da se poklone u domu Gospodnjem, sve riječi koje ti zapovijedam da im kažeš, ne izostavi ni riječi,
3
Ne bi li poslušali i vratili se svaki sa svoga zloga puta, da mi se sažali sa zla koje im mislim učiniti za zloću djela njihovijeh.
4
Reci im, dakle: Ovako veli Gospod: Ako me ne poslušate da hodite u mom zakonu koji sam stavio pred vas,
5
Da slušate riječi sluga mojih proroka, koje vam šaljem, koje slah zarana jednako, ali ih ne poslušaste,
6
Učiniću s domom ovijem kao sa Silomom, i grad ovaj daću u prokletstvo svijem narodima na zemlji.
7
A sveštenici i proroci i sav narod čuše Jeremiju gdje govori te riječi u domu Gospodnjem.
8
I kad Jeremija izgovori sve što mu Gospod zapovjedi da kaže svemu narodu, uhvatiše ga sveštenici i proroci i sav narod govoreći: Poginućeš.
9
Zašto prorokova u ime Gospodnje govoreći: Ovaj će dom biti kao Silom, i ovaj će grad opustjeti da neće u njemu niko živjeti? I skupi se sav narod na Jeremiju u dom Gospodnji.
10
A knezovi Judini čuvši to dođoše iz doma carskoga u dom Gospodnji, i sjedoše pred nova vrata Gospodnja.
11
I rekoše sveštenici i proroci knezovima i svemu narodu govoreći: Ovaj je čovjek zaslužio smrt, jer prorokova protiv ovoga grada, kao što čuste svojim ušima.
12
Tada progovori Jeremija svijem knezovima i svemu narodu govoreći: Gospod me posla da prorokujem protiv ovoga doma i protiv ovoga grada sve što čuste.
13
Zato popravite putove svoje i djela svoja, i poslušajte riječ Gospoda Boga svojega, i sažaliće se Gospodu sa zla koja je izrekao za vas.
14
A ja, evo sam u vašim rukama, činite od mene što mislite da je dobro i pravo.
15
Ali znajte zacijelo, ako me ubijete, krv pravu svalićete na se i na ovaj grad i na stanovnike njegove, jer doista Gospod me posla k vama da govorim sve ove riječi da čujete.
16
Tada rekoše knezovi i sav narod sveštenicima i prorocima: Nije ovaj čovjek zaslužio smrti, jer nam je govorio u ime Gospoda Boga našega.
17
I ustaše neki od starješina zemaljskih, i progovoriše svemu zboru narodnom i rekoše:
18
Mihej Morašćanin prorokova u vrijeme Jezekije, cara Judina, i govori svemu narodu Judinu i reče: Ovako veli Gospod nad vojskama: Sion će se preorati kao njiva i grad će Jerusalim biti gomila kamenja, i gora ovoga doma visoka šuma.
19
Je li ga zato ubio Jezekija, car Judin, i sav Juda? Nije li se pobojao Gospoda i molio se Gospodu? I Gospodu se sažali zbog zla koje bješe izrekao na njih; mi dakle činimo veliko zlo dušama svojim.
20
I još bješe jedan koji prorokova u ime Gospodnje, Urija, sin Semajin iz Kirijat-Jarima; on prorokova protiv ovoga grada i protiv ove zemlje isto onako kao Jeremija.
21
I kad ču car Joakim i sve vojvode njegove i svi knezovi riječi njegove, traži ga car da ga ubije; a Urija čuvši poboja se i pobježe i dođe u Misir.
22
A car Joakim posla neke u Misir, Elnatana, sina Ahovorova, i druge s njim.
23
I oni izvedoše Uriju iz Misira i dovedoše k caru Joakimu, i ubi ga mačem, i baci tijelo njegovo u groblje prostoga naroda.
24
Ali ruka Ahikama, sina Safanova, bi uz Jeremiju, te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.
Glave · Jeremija
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.