1. Samuilova 14

Jedan dan reče Jonatan, sin Saulov, momku svojemu koji mu nošaše oružje: Hajde da idemo k straži Filistejskoj koja je na onoj strani. A ocu svojemu ne kaza ništa.

A Saul stajaše kraj brda pod šipkom koji bijaše u Migronu; i naroda bješe s njim oko šest stotina ljudi.

I Ahija, sin Ahitova brata Ihavoda, sina Finesa, sina Ilija, sveštenika Gospodnjega u Silomu, nošaše oplećak. I narod ne znadijaše da je otišao Jonatan.

A u klancu kojim šćaše Jonatan otići k straži Filistejskoj, bijahu dvije strmene stijene, jedna s jedne strane a druga s druge, i jedna se zvaše Voses a druga Sene.

I jedna od njih stajaše sa sjevera prema Mihmasu, a druga s juga prema Gavaji.

I Jonatan reče momku koji mu nošaše oružje: Hajde da otidemo k straži tijeh neobrezanijeh; može biti da će nam učiniti što Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom.

A onaj što mu nošaše oružje odgovori mu: Čini što ti je god u srcu, idi, evo ja ću ići s tobom kuda god hoćeš.

A Jonatan mu reče: Evo, otići ćemo k tijem ljudima i pokazaćemo im se.

Ako nam reku: Čekajte dokle dođemo k vama, tada ćemo se ustaviti na svom mjestu, i nećemo ići k njima.

Ako li reku: Hodite k nama, tada ćemo otići, jer nam ih Gospod predade u ruke. To će nam biti znak.

I pokazaše se obojica straži Filistejskoj; a Filisteji rekoše: Gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili.

I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu nošaše oružje: Hodite k nama da vam kažemo nešto. I Jonatan reče onomu što mu nošaše oružje: Hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izrailju.

Tako puzaše Jonatan rukama i nogama, a za njim momak što mu nošaše oružje; i padahu pred Jonatanom, i ubijaše ih za njim onaj što mu nošaše oružje.

I to bi prvi boj u kom pobi Jonatan i momak što mu nošaše oružje oko dvadeset ljudi, otprilike na po rala zemlje.

I uđe strah u oko u polju i u sav narod; i straža i oni koji bjehu izašli da plijene prepadoše se, i zemlja se uskoleba, jer bješe strah od Boga.

A straža Saulova u Gavaji Venijaminovoj opazi gdje se mnoštvo uzbunilo i usprepadalo.

Tada reče Saul narodu koji bijaše s njim: Pregledajte i vidite ko je otišao od nas. I kad pregledaše, gle, ne bješe Jonatana i momka njegova koji mu nošaše oružje.

I reče Saul Ahiji: Donesi kovčeg Božji; jer kovčeg Božji bijaše tada kod sinova Izrailjevijeh.

A dok govoraše Saul svešteniku, zabuna u okolu Filistejskom bivaše sve veća, i Saul reče svešteniku: Ostavi.

I Saul i sav narod što bješe s njim skupiše se i dođoše do boja, i gle, povadili bjehu mačeve jedan na drugoga, i zabuna bješe vrlo velika.

A bijaše s Filistejima Jevreja kao prije, koji iđahu s njima na vojsku svuda; pa i oni pristaše uz Izrailjce koji bijahu sa Saulom i Jonatanom.

I svi Izrailjci koji se bijahu sakrili u gori Jefremovoj, kad čuše da bježe Filisteji, naklopiše se i oni za njima bijući ih.

I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan; i boj otide dori do Vet-Avena.

I Izrailjci se vrlo umoriše onaj dan; a Saul zakle narod govoreći: Da je proklet koji jede što do večera da se osvetim neprijateljima svojim. I ne okusi narod ništa.

I sav narod one zemlje dođe u šumu gdje bješe mnogo meda po zemlji.

I kad dođe narod u šumu, vidje med gdje teče; ali niko ne prinese ruke k ustima svojim, jer se narod bojaše zakletve.

Ali Jonatan ne ču kad otac njegov zakle narod, te pruži štap koji mu bješe u ruci, i zamoči kraj u sat, i primače ruku svoju k ustima svojim, i zasvijetliše mu se oči.

A jedan iz naroda progovori i reče: Otac je tvoj zakleo narod rekavši: Da je proklet ko bi jeo što danas; stoga susta narod.

Tada reče Jonatan: Smeo je zemlju otac moj; vidite kako mi se zasvijetliše oči čim okusih malo meda.

A da je još narod slobodno jeo danas od plijena neprijatelja svojih koji nađe! Ne bi li polom Filistejski bio još veći?

I tako pobiše onaj dan Filisteje od Mihmasa do Ajalona, i narod se vrlo umori.

I naklopi se narod na plijen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju.

I javiše Saulu govoreći: Evo narod griješi Gospodu jedući s krvlju. A on reče: Nevjeru učiniste; dovaljajte sada k meni velik kamen.

Za tijem reče Saul: Razidite se među narod i recite: Dovedite svaki k meni vola svojega i ovcu svoju; i ovdje zakoljite i jedite, i nećete griješiti Gospodu jedući s krvlju. I donese sav narod, svaki svoga vola svojom rukom one noći, i ondje klaše.

I načini Saul oltar Gospodu; to bi prvi oltar koji načini Gospodu.

Potom reče Saul: Hajdemo za Filistejima noćas da ih plijenimo do jutra, i da ih ne ostavimo nijednoga. A oni rekoše: Čini što ti je god volja. Ali sveštenik reče: Da pristupimo ovdje k Bogu.

I upita Saul Boga: Hoću li ići za Filistejima? Hoćeš li ih dati u ruke Izrailju? Ali ne odgovori mu onaj dan.

Zato reče Saul: Pristupite ovamo svi glavari narodni, i tražite i vidite na kom je grijeh danas.

Jer kako je živ Gospod koji izbavlja Izrailja, ako bude i na Jonatanu sinu mojem, poginuće zaista. I ne odgovori mu niko iz svega naroda.

Potom reče svemu Izrailju: Vi budite s jedne strane, a ja i Jonatan, sin moj, bićemo s druge strane. A narod reče Saulu: Čini što ti je drago.

Tada reče Saul Gospodu Bogu Izrailjevu: Pokaži pravoga. I obliči se Jonatan i Saul, a narod izide prav.

I reče Saul: Bacite ždrijeb za me i za Jonatana, sina mojega. I obliči se Jonatan.

Tada reče Saul Jonatanu: Kaži mi šta si učinio? I kaza mu Jonatan i reče: Samo sam okusio malo meda na kraj štapa koji mi bješe u ruci; evo me; hoću li poginuti?

A Saul reče: To neka mi učini Bog i to neka doda, poginućeš, Jonatane!

Ali narod reče Saulu: Zar da pogine Jonatan koji je učinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože sačuvaj! Tako živ bio Gospod, neće pasti na zemlju nijedna dlaka s glave njegove. Jer je s pomoću Božjom učinio to danas. I tako izbavi narod Jonatana, te ne pogibe.

Tada se vrati Saul od Filisteja, a Filisteji otidoše u svoje mjesto.

I Saul, carujući nad Izrailjem, ratovaše na sve neprijatelje svoje, na Moavce i na sinove Amonove i na Edomce i na careve Sovske i na Filisteje, i kuda se god obraćaše nadvlađivaše.

Skupi također vojsku i pobi Amalika; i izbavi Izrailja iz ruku onijeh koji ga plijenjahu.

A Saul imaše sinove: Jonatana i Isuja i Melhisuja; a dvjema kćerima njegovijem bjehu imena: prvenici Merava, a mlađoj Mihala.

A ženi Saulovoj bješe ime Ahinoama, kći Ahimasova; a vojvodi njegovu bješe ime Avenir, sin Nira, strica Saulova.

Jer Kis, otac Saulov, i Nir, otac Avenirov, bijahu sinovi Avilovi.

I bijaše velik rat s Filistejima svega vijeka Saulova; i koga god viđaše Saul hrabra i junaka, uzimaše ga k sebi.