Stari zavet · Istorijske knjige
1. Samuilova 18
David se sprijateljuje s Jonatanom, narod ga slavi, Saul mu zavidi. David se ženi Mihalom.
1
I kad svrši razgovor sa Saulom, duša Jonatanova prionu za dušu Davidovu, i Jonatan ga zapazi kao svoju dušu.
2
I uze ga Saul taj dan i ne dade mu da se vrati kući oca svojega.
3
I Jonatan učini vjeru s Davidom, jer ga ljubljaše kao svoju dušu.
4
I skide Jonatan sa sebe plašt koji nošaše i dade ga Davidu, i odijelo svoje i mač svoj i luk svoj i pojas svoj.
5
I iđaše David na što ga god Saul pošiljaše, i bijaše srećan, i postavi ga Saul nad vojnicima, i omilje svemu narodu, pa i slugama Saulovijem.
6
A kad se vraćahu, i kad se David vraćaše ubivši Filistejina, izlaziše žene iz svakoga grada Izrailjeva pjevajući i igrajući u susret caru Saulu, s bubnjima i s veseljem i guslama.
7
I otpijevajući žene jedne drugima uza svirke govorahu: Saul zgubi svoju tisuću, ali David svojih deset tisuća.
8
I razgnjevi se Saul vrlo, i ne biše mu po volji te riječi i reče: Davidu dadoše deset tisuća, a meni dadoše tisuću; još mu samo carstvo treba.
9
I od toga dana Saul gledaše poprijeko Davida.
10
A sjutradan napade Saula zli duh poslat od Boga, te prorokovaše u kući, a David mu udaraše rukom svojom u gusle kao prije. A Saulu u ruci bješe koplje.
11
I Saul baci koplje govoreći: Da prikujem Davida za zid. Ali mu se David izmače dva puta.
12
I Saula bješe strah od Davida, jer Gospod bješe s njim, a od Saula bješe odstupio.
13
Zato ga ukloni Saul od sebe, i postavi ga tisućnikom; i on odlažaše i dolažaše pred narodom.
14
I David bijaše srećan u svemu što činjaše, jer Gospod bijaše s njim.
15
A Saul, videći da je veoma srećan, bojaše ga se.
16
A sav Izrailj i Juda ljubljaše Davida, jer on odlažaše i dolažaše pred njima.
17
I reče Saul Davidu: Evo, kćer svoju stariju Meravu daću ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi ratove Gospodnje. Jer Saul govoraše: Neću da se digne moja ruka na nj, nego Filistejska ruka neka se digne na nj.
18
A David reče Saulu: Ko sam ja i kakav je život moj ili dom oca mojega u Izrailju da budem zet carev?
19
A kad dođe vrijeme da Meravu, kćer Saulovu, dadu Davidu, dadoše je Adrilu Meolaćaninu za ženu.
20
Ali Davida ljubljaše Mihala, kći Saulova; a kad to javiše Saulu, bi mu po volji.
21
I reče Saul: Daću mu je da mu bude zamka i da se diže na nj ruka Filistejska. A Davidu reče Saul: Bićeš mi danas zet s drugom.
22
I zapovjedi Saul slugama svojim: Recite Davidu tajno i govorite: Gle, omilio si caru, i sve sluge njegove ljube te; budi sada zet carev.
23
I sluge Saulove rekoše te riječi Davidu, a David reče: Mislite li da je lako biti zet carev? Ta ja sam siromah i mali čovjek.
24
I Saulu javiše ovo sluge njegove govoreći: Ovako reče David.
25
A Saul reče: Ovako recite Davidu: Ne traži car uzdarja, nego sto okrajaka Filistejskih, da se car osveti svojim neprijateljima. A Saul mišljaše kako bi David pao u ruke Filistejima.
26
I sluge njegove kazaše Davidu te riječi, i Davidu bi po volji da postane carev zet. I vrijeme se još ne navrši.
27
A David usta i otide sa svojim ljudima, i pobi dvjesta Filisteja. I donese David okrajke njihove, i dadoše ih na broj caru da bi postao carev zet. I Saul mu dade za ženu Mihalu, kćer svoju.
28
I Saul vidje i pozna da je Gospod s Davidom; i Mihala, kći Saulova, ljubljaše ga.
29
A Saul se još većma poboja Davida; i bijaše Saul jednako neprijatelj Davidu.
30
A knezovi Filistejski udarahu; i kad god udarahu, David bijaše srećniji od svijeh sluga Saulovijeh, , i ime se njegovo vrlo proslavi.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.