Stari zavet · Istorijske knjige
1. Samuilova 4
Filistejci pobjeđuju sinove Izrailjeve i odnose kovčeg zavjeta. Smrt Ilija i njegovih sinova.
1
I što reče Samuilo, zbi se svemu Izrailju. Jer Izrailj izide na vojsku na Filisteje, i stadoše u oko kod Even-Ezera, a Filisteji stadoše u oko u Afeku.
2
A Filisteji se uvrstaše prema Izrailju, i kad se otvori boj, razbiše Filisteji Izrailja, i izgibe ih u boju u polju oko četiri tisuće ljudi.
3
I kad narod dođe u oko, rekoše starješine Izrailjeve: Zašto nas danas razbi Gospod pred Filistejima? Da donesemo iz Siloma kovčeg zavjeta Gospodnjega, da bude među nama i izbavi nas iz ruku neprijatelja naših.
4
I narod posla u Silom da donesu odande kovčeg zavjeta Gospoda nad vojskama, koji sjedi na heruvimima; a bijahu ondje kod kovčega zavjeta Gospodnjega dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines.
5
A kad dođe kovčeg zavjeta Gospodnjega u oko, povika sav Izrailj od radosti da zemlja zaječa.
6
A Filisteji, čuvši veselu viku, rekoše: Kakva je to vika vesela u okolu Jevrejskom? I razumješe da je došao kovčeg Gospodnji u oko njihov.
7
I uplašiše se Filisteji kad rekoše: Bog je došao u oko. I govorahu: Teško nama! Jer to nije bivalo prije.
8
Teško nama! Ko će nas izbaviti iz ruku tijeh silnijeh bogova? To su bogovi što pobiše Misirce u pustinji svakojakim mukama.
9
Ohrabrite se i budite ljudi, o Filisteji! Da ne služite Jevrejima kao što su oni vama služili; budite ljudi i udrite.
10
I Filisteji udariše, i Izrailjci se opet razbiše i pobjegoše k šatorima svojim; i boj bješe vrlo velik, jer pade iz Izrailja trideset tisuća pješaka.
11
I kovčeg Božiji bi otet, i dva sina Ilijeva Ofnije i Fines pogiboše.
12
A jedan između sinova Venijaminovih pobježe iz boja, i dođe u Silom isti dan razdrtijeh haljina i glave posute prahom.
13
I kad dođe, gle, Ilije sjeđaše na stolici ukraj puta pogledajući; jer srce njegovo bijaše u strahu za kovčeg Božiji. I došav onaj čovjeku grad, kaza glase, i stade vika svega grada.
14
A Ilije čuvši viku reče: Kakva je to vreva? I čovjek brže dotrča da javi Iliju.
15
A Iliju bijaše devedeset i osam godina, i oči mu bijahu potamnjele, te ne mogaše vidjeti.
16
I reče čovjek Iliju: Ja idem iz boja, utekoh danas iz boja. A on reče: Šta bi, sine?
17
A glasnik odgovarajući reče: Pobježe Izrailj ispred Filisteja, i izgibe mnogo naroda, i oba sina tvoja pogiboše, Ofnije i Fines, i kovčeg Božji otet je.
18
A kad spomenu kovčeg Božji, pade Ilije sa stolice nauznako kod vrata i slomi vrat i umrije, jer bijaše čovjek star i težak. On bi sudija Izrailju četrdeset godina.
19
A snaha njegova, žena Finesova, bijaše trudna i na tom doba, pa čuvši glas da je kovčeg Božiji otet i da joj je poginuo svekar i muž, savi se i porodi, jer joj dođoše bolovi.
20
I kad umiraše, rekoše joj koje stajahu kod nje: Ne boj se, rodila si sina. Ali ona ne odgovori, niti hajaše za to.
21
Nego djetetu nadje ime Ihavod govoreći: Otide slava od Izrailja; jer kovčeg Božiji bi otet, i svekar joj i muž pogiboše.
22
Zato reče: Otide slava od Izrailja; jer bi otet kovčeg Božji.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.