Stari zavet · Istorijske knjige
1. Samuilova 10
Samuilo pomazuje Saula za cara i pokazuje ga narodu.
1
Tada Samuilo uze uljanicu i izli mu ulje na glavu, pa ga cjelova i reče mu: Eto, nije li te pomazao Gospod nad našljedstvom svojim da mu budeš vođ?
2
Kad otideš danas od mene, naći ćeš dva čovjeka kod groba Rahiljina u kraju Venijaminovu u Selsi, koji će ti reći: Našle su se magarice koje si pošao da tražiš, i evo, otac tvoj ne mareći za magarice zabrinuo se za vas govoreći: Šta ću činiti poradi sina svojega?
3
I otišavši odande dalje, kad dođeš u ravnicu Tavorsku, srešće te ondje tri čovjeka idući k Bogu u Vetilj, noseći jedan tri jareta, a drugi noseći tri hljeba, a treći noseći mješinu vina.
4
Pa će te upitati za zdravlje i daće ti dva hljeba, koje primi iz ruku njihovijeh.
5
Potom ćeš doći na hum Božji, gdje je straža Filistejska, i kad uđeš u grad, srešće te gomila proroka silazeći s gore, a pred njima psaltiri i bubnji i svirale i gusle; i oni će prorokovati.
6
I sići će na te duh Gospodnji, te ćeš prorokovati s njima, i postaćeš drugi čovjek.
7
I kad ti dođu ti znaci, čini što ti dođe na ruku, jer je Bog s tobom.
8
Potom ćeš otići prije mene u Galgal, i gle, ja ću doći k tebi da prinesem žrtve paljenice i da prinesem žrtve zahvalne. Sedam dana čekaj dokle dođem k tebi i kažem ti šta ćeš činiti.
9
I kad se okrete da ide od Samuila, Bog mu dade drugo srce; i svi se oni znaci zbiše onaj dan.
10
I kad dođoše na hum, gle, srete ga gomila proroka, i dođe na nj duh Božji, i prorokova među njima.
11
I kad ga vidješe svi koji ga poznavahu od pređe gdje prorokuje s prorocima, rekoše jedan drugome: Šta to bi od sina Kisova? Eda li je i Saul među prorocima?
12
A jedan odande odgovori i reče: Ko li im je otac? Otuda posta priča: Eda li je i Saul među prorocima?
13
I prestavši prorokovati, dođe na goru.
14
A stric Saulov reče njemu i momku njegovu: Kuda ste išli? A on odgovori: Da tražimo magarice; i kad vidjesmo da ih nigdje nema, otidosmo k Samuilu.
15
A stric Saulov reče: Kaži mi šta vam je rekao Samuilo?
16
A Saul reče stricu svojemu: Kazao nam je da su se našle magarice. Ali mu ne reče za carstvo što mu je kazao Samuilo.
17
A Samuilo sazva narod u Mispu ka Gospodu.
18
I reče sinovima Izrailjevijem: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Ja izvedoh Izrailja iz Misira, i izbavih vas iz ruku Misirskih i iz ruku svijeh carstava koja vas mučahu.
19
A vi danas odbaciste Boga svojega, koji vas sam izbavlja od svijeh zala vaših i nevolja vaših, i rekoste mu: Postavi cara nad nama. Sada, dakle, stanite pred Gospodom po plemenima svojim i po tisućama svojim.
20
I privede Samuilo sva plemena Izrailjeva, i pade na pleme Venijaminovo.
21
Potom privede pleme Venijaminovo po porodicama njegovijem, i pade na porodicu Matrijevu; potom pade na Saula, sina Kisova. I tražiše ga, ali se ne nađe.
22
Tada opet upitaše Gospoda: Hoće li još doći ovamo taj čovjek? A Gospod reče: Eto, sakrio se za prtljagom.
23
Tada otrčaše i dovedoše ga odande. I stade usred naroda i bijaše glavom viši od svega naroda.
24
I reče Samuilo svemu narodu: Vidite li koga je izabrao Gospod da niko nije kao on u svemu narodu? I sav narod povika i reče: Da živi car!
25
Tada Samuilo kaza naroduprava carska i napisa u knjigu, i metnu je pred Gospodom. Potom Samuilo raspusti narod da ide svak svojoj kući.
26
I Saul također otide svojoj kući u Gavaju, i s njim otidoše vojnici, kojima Bog taknu srca.
27
A ljudi nevaljali rekoše: Taj li će nas izbaviti? I prezirahu ga, niti mu donesoše dara. Ali se on učini kao da nije čuo.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.