Stari zavet · Istorijske knjige
1. Samuilova 2
Anina zahvalna pjesma. Pakost sinova Ilijevih; objavljivanje suda.
1
I Ana se pomoli i reče: Razveseli se srce moje u Gospodu; podiže se rog moj u Gospodu; otvoriše se usta moja na neprijatelje moje, jer sam radosna radi spasenja tvojega.
2
Nema svetoga kao što je Gospod; jer nema drugoga osim tebe; i nema stijene kao što je Bog naš.
3
Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših riječi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namjere.
4
Luk junacima slomi se, i iznemogli opasaše se snagom.
5
Koji bijahu siti, naimaju se za hljeb; a koji bijahu gladni, nijesu više; i nerotkinja rodi sedmoro, a koja imaše djece, iznemože.
6
Gospod ubija, i oživljuje; spušta u grob, i izvlači.
7
Gospod siromaši, i bogati; ponižuje, i uzvišuje.
8
Siromaha podiže iz praha, i iz bunjišta uzvišuje ubogoga da ga posadi s knezovima, i daje im da naslijede prijesto slave; jer su Gospodnji temelji zemaljski, i na njima je osnovao vaseljenu.
9
Sačuvaće noge milijeh svojih, a bezbožnici će umuknuti u mraku; jer svojom snagom neće čovjek nadjačati.
10
Koji se suprote Gospodu, satrće se; na njih će zagrmjeti s neba; Gospod će suditi krajevima zemaljskim, i daće snagu Caru svojemu, i uzvisiće rog Pomazaniku svojemu.
11
Potom otide Elkana u Ramat kući svojoj, a dijete služaše Gospodu pred Ilijem sveštenikom.
12
A sinovi Ilijevi bijahu nevaljali, i ne znadijahu za Gospoda.
13
Jer u tijeh sveštenika bješe običaj prema narodu: kad ko prinošaše žrtvu, dolažaše momak sveštenikov dok se kuhaše meso s viljuškama trokrakim u ruci,
14
I zabadaše u sud, ili u kotao, ili u tavu, ili u lonac, i što se god nabode na viljuške uzimaše sveštenik. Tako činjahu svemu Izrailju koji dolažaše u Silom.
15
Tako i prije nego bi zapalili salo, došao bi momak sveštenikov, te bi rekao čovjeku koji prinošaše žrtvu: Daj meso da ispečem svešteniku, jer ti neću primiti mesa kuhana, nego sirovo.
16
Ako bi mu tada čovjek odgovorio: Neka se prvo zapali salo, pa onda uzmi što ti god duša želi, on bi rekao: Ne, nego daj sada; ako li ne daš, uzeću silom.
17
I grijeh onijeh mladića bijaše vrlo velik pred Gospodom, jer ljudi ne marahu za prinos Gospodnji.
18
A Samuilo služaše pred Gospodom još dijete u oplećku lanenom.
19
A mati mu načini mali plašt i donese mu, i tako činjaše svake godine dolazeći s mužem svojim da prinese žrtvu godišnju.
20
A Ilije blagoslovi Elkanu i ženu njegovu govoreći: Gospod da ti da poroda od te žene za ovoga kojega je dala Gospodu! I otidoše u svoje mjesto.
21
I Gospod pohodi Anu, i ona zatrudnje i rodi tri sina i dvije kćeri. A dijete Samuilo rastijaše pred Gospodom.
22
A Ilije bijaše vrlo star, i ču sve što činjahu sinovi njegovi svemu Izrailju, i kako spavahu sa ženama koje dolažahu gomilama na vrata šatora od sastanka.
23
I govoraše im: Zašto to radite? Jer čujem zle riječi o vama od svega naroda.
24
Nemojte, djeco moja; jer nije dobro što čujem; otpađujete narod Gospodnji.
25
Kad čovjek zgriješi čovjeku, sudiće mu sudija; ali kad ko zgriješi Gospodu, ko će moliti za nj? Ali ne poslušaše oca svojega, jer Gospod šćaše da ih ubije.
26
A dijete Samuilo rastijaše i bijaše mio i Gospodu i ljudima.
27
Tada dođe čovjek Božji k Iliju i reče mu: Ovako veli Gospod: Ne javih li se domu oca tvojega kad bijahu u Misiru u kući Faraonovoj?
28
I izabrah ga između svijeh plemena Izrailjevijeh sebi za sveštenika da prinosi žrtve na oltaru mojem i da kadi kadom i nosi oplećak preda mnom, i dadoh domu oca tvojega sve žrtve ognjene sinova Izrailjevijeh?
29
Zašto gazite žrtvu moju i prinos moj, koje sam zapovjedio da se prinose u šatoru? I paziš sinove svoje većma nego mene, da se gojite prvinama svijeh prinosa Izrailja naroda mojega?
30
Zato Gospod Bog Izrailjev kaže: Rekao sam doista: Dom tvoj i dom oca tvojega služiće preda mnom do vijeka; ali kaže Gospod: Neće biti tako, jer one ću poštovati koji mene poštuju, a koji mene preziru, biće prezreni.
31
Gle, idu dani kad ću odsjeći tebi ruku i ruku domu oca tvojega, da ne bude starca u domu tvojem.
32
I vidjećeš nevolju u šatoru umjesto svega dobra što je Gospod činio Izrailju; neće biti starca u domu tvojem dovijeka.
33
A koga od tvojih ne istrijebim ispred oltara svojega, onaj će ostati da ti čile oči i da ti se cvijeli duša; i sav podmladak doma tvojega umiraće u najboljim godinama.
34
I ovo da ti je znak što će doći na oba sina tvoja, na Ofnija i Finesa: u jedan dan poginuće obojica.
35
A sebi ću podignuti sveštenika vjerna, on će raditi po srcu mojemu i po duši mojoj; i sazidaću mu tvrd dom, i on će hoditi pred Pomazanikom mojim vazda.
36
I ko ostane od doma tvojega, doći će da mu se pokloni za srebrn novac i za komad hljeba, i govoriće: Primi me u kakvu službu svešteničku da imam komad hljeba.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.