1. Samuilova 9

A bješe jedan čovjek od plemena Venijaminova, kojemu ime bješe Kis, sin Avila, sina Serora, sina Vehorata, sina Afije, sina jednoga čovjeka od plemena Venijaminova, hrabar junak.

On imaše sina po imenu Saula, koji bješe mlad i lijep da ne bješe ljepšega od njega među sinovima Izrailjevijem, a glavom bješe viši od svega naroda.

A Kisu, ocu Saulovu, nesta magarica, pa reče Kis Saulu, sinu svojemu: Uzmi sa sobom jednoga momka, pa ustani i idi te traži magarice.

I on prođe goru Jefremovu, i prođe zemlju Salisku; ali ne nađoše; pa prođoše u zemlju Salimsku, i ne bješe ih; pa prođoše i zemlju Venijaminovu, i ne nađoše.

A kad dođoše u zemlju Sufsku, reče Saul momku svojemu koji bijaše s njim: Hajde da se vratimo da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas.

A on mu reče: Evo, u ovom gradu ima čovjek Božji kojega veoma poštuju; što god kaže sve se zbiva; hajdemo k njemu, može biti da će nas uputiti kuda bismo išli.

A Saul reče momku svojemu: Hajde da idemo; ali šta ćemo odnijeti čovjeku? Jer nam je hljeba nestalo u torbama, a dara nemamo da odnesemo čovjeku Božijemu. Šta imamo?

A momak opet odgovarajući reče Saulu: Eto u mene četvrt sikla srebra; to da dam čovjeku Božijemu da nas uputi.

U staro vrijeme ko bi išao da pita Boga govoraše: Hajde da idemo k vidiocu. Jer ko se sada zove prorok u staro se vrijeme zvaše vidjelac.

I Saul reče momku svojemu: Dobro veliš; hajde da idemo. I pođoše u grad gdje bješe čovjek Božji.

I kad iđahu uz brdo gradsko, sretoše djevojke koje izlažahu da zahvataju vodu, pa im rekoše: Je li tu vidjelac?

A one odgovarajući rekoše: Jest, eto pred tobom; pohitaj, jer je, danas došao u grad, jer danas narod ima žrtvu na gori.

Kako uđete u grad, naći ćete ga prije nego pođe na goru da jede; jer narod neće jesti dokle on ne dođe, jer on treba da blagoslovi žrtvu, pa onda će zvanice jesti; zato idite, jer ćete ga sada naći.

I otidoše u grad; a kad dođoše usred grada, gle, Samuilo polazeći na goru, srete ih.

A Gospod bješe objavio Samuilu dan prije nego dođe Saul rekavši:

Sjutra u ovo doba poslaću k tebi jednoga čovjeka iz zemlje Venijaminove, njega pomaži da bude vođ narodu mojemu Izrailju, i on će izbaviti moj narod iz ruku Filistejskih. Jer pogledah na narod svoj, jer vika njegova dođe do mene.

I kad Samuilo ugleda Saula, reče mu Gospod: Eto čovjeka za kojega ti rekoh; taj će vladati mojim narodom.

I Saul pristupi k Samuilu na vratima, i reče: Kaži mi gdje je kuća vidiočeva?

A Samuilo odgovori Saulu i reče: Ja sam vidjelac. Hajde preda mnom na goru, i danas ćete sa mnom jesti; a sjutra ću te otpustiti i što ti je god u srcu, kazaću ti.

A za magarice, kojih ti je nestalo prije tri dana, ne brini se; jer su se našle. I čije će biti sve što je najbolje u Izrailju? Eda li ne tvoje i svega doma oca tvojega?

A Saul odgovori i reče: Nijesam li od plemena Venijaminova, najmanjega plemena Izrailjeva, i dom moj najmanji između svijeh domova plemena Venijaminova? Što mi, dakle, govoriš tako?

A Samuilo uze Saula i njegova momka, i odvede ih u sobu, i posadi ih u začelje među zvanicama kojih bješe do trideset ljudi.

I Samuilo reče kuharu: Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh: Ostavi ga kod sebe.

Tada donese kuhar pleće i što bješe na njemu; a Samuilo ga metnu pred Saula i reče: Evo što je ostalo, uzmi preda se, te jedi, jer je sačuvano doslije za tebe, kad rekoh: Pozvao sam narod. Tako jede Saul sa Samuilom onaj dan.

Potom sidoše s gore u grad, i Samuilo se razgovara sa Saulom na krovu.

A ujutru uraniše, i kad svitaše, zovnu Samuilo Saula na krov i reče mu: Digni se da te otpustim. I kad se diže Saul, izidoše obojica, on i Samuilo.

I kad dođoše na kraj grada, reče Samuilo Saulu: Reci momku neka ide naprijed (i on prođe naprijed), a ti stani malo da ti javim riječ Božiju.