1. Samuilova 1

Bijaše jedan čovjek iz Ramatajim-Sofima, iz gore Jefremove, kojemu ime bješe Elkana, sin Jeroama, sina Eliva, sina Tova, sina Sufova, Efraćanin.

I imaše dvije žene, jednoj bješe ime Ana, a drugoj Fenina; i Fenina imaše djece, a Ana nemaše djece.

I iđaše taj čovjek svake godine iz svojega grada da se pokloni i prinese žrtvu Gospodu nad vojskama u Silom; a ondje bijahu dva sina Ilijeva, Ofnije i Fines, sveštenici Gospodnji.

I jedan dan kad Elkana prinese žrtvu, dade Fenini, ženi svojoj, i svijem sinovima njezinijem i kćerima njezinijem po dio;

Ani pak dade dva dijela, jer ljubljaše Anu, a njoj Gospod bješe zatvorio matericu.

I protivnica je njezina vrlo cvijeljaše prkoseći joj što joj Gospod bješe zatvorio matericu.

Tako činjaše Elkana svake godine, i Ana hođaše u dom Gospodnji, a ona je cvijeljaše, te plakaše i ne jeđaše.

A Elkana, muž njezin, reče joj jednom: Ana, zašto plačeš? I zašto ne jedeš? I zašto je srce tvoje neveselo? Nijesam li ti ja bolji nego deset sinova?

A Anausta, pošto jedoše i piše u Silomu; a Ilije sveštenik sjeđaše na stolici na pragu doma Gospodnjega.

I ona tužna u srcu, pomoli se Gospodu plačući mnogo.

I zavjetova se govoreći: Gospode nad vojskama! Ako pogledaš na muku sluškinje svoje, i opomeneš me se, i ne zaboraviš sluškinje svoje, nego daš sluškinji svojoj muško čedo, ja ću ga dati Gospodu dokle je god živ, i britva neće prijeći preko glave njegove.

I kad se ona dugo moljaše pred Gospodom, Ilije motraše na usta njezina.

Ali Ana govoraše u srcu svojem, usta joj se samo micahu, a glas joj se ne čujaše; stoga Ilije pomisli da je pijana.

Pa joj reče Ilije: Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina svojega.

Ali Ana odgovori i reče: Nijesam pijana, gospodaru, nego sam žena tužna u srcu; nijesam pila vina ni silovita pića; nego izlijevam dušu svoju pred Gospodom.

Nemoj jednačiti sluškinje svoje s nevaljalom ženom; jer sam od velike tuge i žalosti svoje govorila dosad.

Tada odgovori Ilije i reče: Idi s mirom; a Bog Izrailjev da ti ispuni molbu za što si ga molila.

A ona reče: Neka nađe sluškinja tvoja milost pred tobom! Tada otide žena svojim putem i jede, i lice joj ne bješe više kao prije.

I sjutradan uraniše, i pokloniše se Gospodu, i vratiše se i dođoše kući svojoj u Ramat. I Elkana pozna Anu ženu svoju, i Gospod se opomenu nje.

I kad bi vrijeme pošto Ana zatrudnje rodi sina, i nadje mu ime Samuilo, jer, reče, isprosih ga u Gospoda.

Potom pođe onaj čovjek Elkana sa svijem domom svojim da prinese Gospodu godišnju žrtvu i zavjet svoj.

Ali Ana ne pođe, jer reče mužu svojemu: Dokle odojim dijete, onda ću ga odvesti da izide pred Gospoda i ostane ondje do vijeka.

I reče joj Elkana, muž njezin: Čini kako ti drago; ostani dokle ga ne odojiš; samo da hoće Gospod ispuniti riječ svoju. I tako žena osta; i dojaše sina svojega dokle ga ne odoji.

A kad ga odoji, odvede ga sa sobom uzevši tri teleta i efu brašna i mijeh vina, i uvede ga u dom Gospodnji u Silomu; a dijete bijaše još malo.

I zaklaše tele i dovedoše dijete k Iliju.

I ona reče: Čuj, gospodaru! Kako je živa duša tvoja, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kod tebe moleći se Gospodu.

Molih se za ovo dijete, i ispuni mi Gospod molbu moju za što sam ga molila.

3ato i ja dajem njega Gospodu; dokle je god živ, da je dat Gospodu. I pokloniše se ondje Gospodu.