1. Samuilova 30

I treći dan dođe David sa svojim ljudima u Siklag, a Amalici bijahu udarili na južnu stranu i na Siklag, i razvalili Siklag i ognjem ga spalili.

I bjehu zarobili ženskinje koje bješe ondje, i malo i veliko; ali ne bjehu ubili nikoga, nego ih bjehu odveli i otišli svojim putem.

I kad David dođe sa svojim ljudima u grad, a to grad spaljen ognjem, i žene njihove i sinovi i kćeri njihove zarobljene.

I podiže David i narod koji bijaše s njim glas svoj, i plakaše dokle već ne mogoše plakati.

I obje žene Davidove zarobiše se, Ahinoama iz Jezraela i Avigeja iz Karmila, žena Navalova.

I David bješe na muci velikoj, jer narod govoraše da ga zaspu kamenjem; jer žalostan bješe sav narod, svaki za sinovima svojim i za kćerima svojim; ali se David ohrabri u Gospodu Bogu svojem.

I reče David Avijataru svešteniku, sinu Ahimelehovu: Uzmi oplećak za me. I uze Avijatar oplećak za Davida.

I upita David Gospoda govoreći: Hoću li potjerati tu četu? Hoću li je stignuti? A Gospod mu reče: Potjeraj, jer ćeš zacijelo stignuti i izbavićeš.

I pođe David sa šest stotina ljudi što bijahu s njim, i dođoše do potoka Vosora; i ondje ostaše jedni.

A David sa četiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta koji sustaše, te ne mogoše prijeći preko potoka Vosora.

I nađoše jednoga Misirca u polju i dovedoše ga k Davidu, i dadoše mu hljeba da jede i vode da pije,

I dadoše mu grudu smokava i dva grozda suha. I pojedavši oporavi se, jer tri dana i tri noći ne bješe ništa jeo niti vode pio.

Tada mu reče David: Čiji si ti? I odakle si? A on reče: Ja sam rodom Misirac, sluga jednoga Amalika, a gospodar me ostavi, jer se razboljeh prije tri dana.

Udarismo na južnu stranu Heretejsku i na Judinu i na južnu stranu Halevovu, i Siklag spalismo ognjem.

A David mu reče: Bi li me mogao odvesti k toj četi? A on reče: Zakuni mi se Bogom da me nećeš pogubiti ni izdati u ruke mojemu gospodaru, pa ću te odvesti k toj četi.

I odvede ga; i gle, oni se bijahu raširili po svoj zemlji onoj jedući i pijući i veseleći se velikim plijenom koji zaplijeniše iz zemlje Filistejske i iz zemlje Judine.

I David ih bi od večera do večera drugoga dana, te niko ne uteče, osim četiri stotine mladića, koji sjedavši na kamile pobjegoše.

I tako izbavi David sve što bijahu uzeli Amalici, i obje žene svoje izbavi David.

I ništa ne izgubiše, ni malo ni veliko, ni sinove ni kćeri, ni što od plijena i od svega što im bijahu uzeli; sve povrati David.

Također uze David i ostale sve ovce i volove, koje goneći pred svojom stokom govorahu: Ovo je plijen Davidov.

I kad se vrati David k onijem dvjesta ljudi koji bjehu sustali te ne mogoše ići za Davidom, i koje ostavi na potoku Vosoru, izidoše u susret Davidu i narodu koji bijaše s njim. I David pristupivši k narodu, pozdravi ih.

Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi između onijeh koji su išli s Davidom, i rekoše: Što nijesu išli s nama zato da im ne damo od plijena koji izbavismo, nego svaki ženu svoju i sinove svoje neka uzmu, pa nek idu.

Ali David reče: Nemojte tako činiti, braćo moja, s onijem što nam je dao Gospod koji nas je sačuvao i dao nam u ruke četu koja bješe izašla na nas.

I ko će vas poslušati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je i onome koji ostane kod prtljaga; jednako treba da podijele.

Tako bi od toga dana unapredak, i to posta uredba i zakon u Izrailju do danas.

I kad dođe David u Siklag, posla on plijena starješinama Judinijem, prijateljima svojim, govoreći: Evo vam dar od plijena neprijatelja Gospodnjih;

Onima u Vetilju, i onima u Ramotu na jugu, i onima u Jatiru,

I onima u Aroiru, i onima u Sifmotu, i onima u Estemoji,

I onima u Rahalu, i onima u gradovima Jerameilskim, i onima u gradovima Kenejskim,

I onima u Ormi, i onima u Hor-Asanu, i onima u Atahu,

I onima u Hevronu i po svijem mjestima u koja je dolazio David s ljudima svojim.