1. Samuilova 24

A David, otišavši odande, stade na tvrdijem mjestima Engadskim.

I kad se Saul vrati odagnavši Filisteje, rekoše mu govoreći: Eno Davida u pustinji Engadskoj.

Tada uze Saul tri tisuće ljudi izabranijeh iz svega Izrailja, i otide da traži Davida i ljude njegove po vrletima gdje su divokoze.

I dođe k torovima ovčijim ukraj puta gdje bijaše pećina; i Saul uđe u nju rad sebe; a David i njegovi ljudi sjeđahu u kraju u pećini.

I rekoše Davidu ljudi njegovi: Evo dana za koji ti reče Gospod: Evo ja ti predajem neprijatelja tvojega u ruke da učiniš s njim što ti je volja. I David usta, te polako odsiječe skut od plašta Saulova.

A poslije zadrhta srce Davidu što odsiječe skut Saulu.

I reče svojim ljudima: Ne dao Bog da to učinim gospodaru svojemu, pomazaniku Gospodnjemu, da podignem ruku svoju na nj. Jer je pomazanik Gospodnji.

I odvrati riječima David ljude svoje i ne dade im da ustanu na Saula. I Saul izašav iz pećine, pođe svojim putem.

Potom David usta, i izašav iz pećine, stade vikati za Saulom govoreći: Care gospodine! A Saul se obazre, a David se savi licem do zemlje i pokloni se.

I reče David Saulu: Zašto slušaš što ti kažu ljudi koji govore: Eto David traži zlo tvoje?

Evo, danas vidješe oči tvoje da te je Gospod bio predao danas u moje ruke u ovoj pećini, i rekoše mi da te ubijem: Ali te poštedjeh i rekoh: Neću dignuti ruke svoje na gospodara svojega, jer je pomazanik Gospodnji.

Evo, oče moj, evo vidi skut od plašta svojega u mojoj ruci; odsjekoh skut od plašta tvojega, a tebe ne ubih; poznaj i vidi da nema zla ni nepravde u ruci mojoj, i da ti nijesam zgriješio; a ti vrebaš dušu moju da je uzmeš.

Gospod neka sudi između mene i tebe, i neka me osveti od tebe; ali ruka se moja neće podignuti na te.

Kako kaže stara priča: Od bezbožnijeh izlazi bezbožnost; zato se ruka moja neće podignuti na te.

Za kim je izašao car Izrailjev? Koga goniš? Mrtva psa, buhu jednu.

Gospod neka bude sudija, i neka rasudi između mene i tebe; on neka vidi i raspravi moju parnicu i izbavi me iz ruke tvoje.

A kad izgovori David ove riječi Saulu, reče Saul: Je li to tvoj glas, sine Davide? I podigavši Saul glas svoj, zaplaka.

I reče Davidu: Praviji si od mene, jer si mi vratio dobro za zlo koje sam ja tebi učinio.

I danas si mi pokazao da mi dobro činiš; jer me Gospod dade tebi u ruke, a ti me opet ne ubi.

I ko bi našavši neprijatelja svojega, pustio ga da ide dobrijem putem? Gospod neka ti vrati dobro za ovo što si mi učinio danas.

I sada, evo, znam da ćeš zacijelo biti car, i jako će biti u tvojoj ruci carstvo Izrailjevo.

Zato mi se sada zakuni Gospodom da nećeš istrijebiti sjemena mojega poslije mene, ni imena mojega zatrti u domu oca mojega.

I zakle se David Saulu; i Saul otide kući svojoj, a David i ljudi njegovi otidoše na tvrdo mjesto.