Stari zavet · Istorijske knjige
1. Samuilova 23
David oslobađa grad Keilu od Filistejaca; izdaju ga i gone, ali se spasava na čudesan način.
1
Tada javiše Davidu govoreći: Evo, Filisteji udariše na Keilu i haraju gumna.
2
I upita David Gospoda govoreći: Hoću li ići i udariti na te Filisteje? A Gospod reče Davidu: Idi, i pobićeš Filisteje i izbaviti Keilu.
3
A Davidu rekoše ljudi njegovi: Evo nas je strah ovdje u Judinoj zemlji, a šta će biti kad pođemo u Keilu na oko Filistejski.
4
Zato David opet upita Gospoda, a Gospod mu odgovori i reče: Ustani, idi u Keilu, jer ću ja predati Filisteje u ruke tvoje.
5
Tada otide David sa svojim ljudima u Keilu, i udari na Filisteje, i otjera im stoku i pobi ih ljuto; tako izbavi David stanovnike Keilske.
6
A kad Avijatar, sin Ahimelehov, pobježe k Davidu u Keilu, donese sobom oplećak.
7
Potom javiše Saulu da je David došao u Keilu; i reče Saul: Dao ga je Bog u moje ruke jer se zatvorio ušavši u grad, koji ima vrata i prijevornice.
8
I sazva Saul sav narod na vojsku da ide na Keilu i opkoli Davida i ljude njegove.
9
Ali David doznavši da mu Saul zlo kuje, reče Avijataru svešteniku: Uzmi na se oplećak.
10
I reče David: Gospode Bože Izrailjev! Čuo je sluga tvoj da se Saul sprema da dođe na Keilu da raskopa grad mene radi.
11
Hoće li me Keiljani predati u njegove ruke? Hoće li doći Saul kao što je čuo sluga tvoj? Gospode Bože Izrailjev! Kaži sluzi svojemu. A Gospod odgovori: Doći će.
12
Opet reče David: Keiljani hoće li predati mene i moje ljude u ruke Saulove? A Gospod odgovori: Predaće.
13
Tada se David podiže sa svojim ljudima, oko šest stotina ljudi, i otidoše iz Keile i idoše kuda mogoše. A kad Saulu javiše da je David pobjegao iz Keile, tada on ne htje ići.
14
A David se bavljaše u pustinji po tvrdijem mjestima, i namjesti se na jednom brdu u pustinji Zifu. A Saul ga tražaše jednako, ali ga Gospod ne dade u njegove ruke.
15
I David videći da je Saul izašao te traži dušu njegovu, osta u pustinji Zifu, u šumi.
16
A Jonatan, sin Saulov, podiže se i dođe k Davidu u šumu, i ukrijepi mu ruku u Gospodu;
17
I reče mu: Ne boj se, jer te neće stignuti ruka Saula oca mojega; nego ćeš carovati nad Izrailjem, a ja ću biti drugi za tobom; i Saul otac moj zna to.
18
I učiniše njih dvojica vjeru pred Gospodom; i David osta u šumi, a Jonatan otide kući svojoj.
19
Tada dođoše Zifeji k Saulu u Gavaju i rekoše: Ne krije li se David kod nas po tvrdijem mjestima u šumi na brdu Eheli nadesno od Gesimona?
20
Sada, dakle, po svojoj želji duše svoje, care, izidi, a naše će biti da ga predamo u ruke caru.
21
A Saul reče: Gospod da vas blagoslovi što me požaliste.
22
Idite sada i doznajte još bolje i razberite i promotrite gdje se sakrio i ko ga je ondje vidio; jer mi kažu da je vrlo lukav.
23
Promotrite i vidite sva mjesta gdje se krije, pa opet dođite k meni kad dobro doznate, i ja ću poći s vama; i ako bude u zemlji, tražiću ga po svijem tisućama Judinijem.
24
Tada ustaše i otidoše u Zif prije Saula; a David i ljudi njegovi bijahu u pustinji Maonu u ravnici nadesno od Gesimona.
25
I Saul izide sa svojim ljudima da ga traži; a Davidu javiše, te on siđe sa stijene i stade u pustinji Maonu. A Saul kad to ču, otide za Davidom u pustinju Maon.
26
I Saul iđaše jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine; i David hićaše da uteče Saulu, jer Saul sa svojim ljudima opkoljavaše Davida i njegove ljude da ih pohvata.
27
U tom dođe glasnik Saulu govoreći: Brže hodi, jer Filisteji udariše na zemlju.
28
Tada se vrati Saul ne tjerajući dalje Davida, i otide pred Filisteje. Otuda se prozva ono mjesto Sela-Amalekot.
Prevod: Đura Daničić (Stari zavet), Sveti arhijerejski sinod SPC (Novi zavet). Izvor teksta: svetosavlje.org.