1. Samuilova 20

A David pobježe iz Najota u Rami i dođe i reče Jonatanu: Šta sam učinio? Kakva je krivica moja? I šta sam zgriješio ocu tvojemu, te traži dušu moju?

A on mu reče: Sačuvaj, Bože! Nećeš ti poginuti. Evo, otac moj ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže; a kako bi to tajio od mene otac moj? Neće to biti.

A David zaklinjući se opet reče: Otac tvoj zna dobro da sam našao ljubav u tebe, pa veli: Ne treba da dozna za ovo Jonatan da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, samo je jedan korak između mene i smrti.

A Jonatan reče Davidu: Šta želi duša tvoja? Ja ću ti učiniti.

I David reče Jonatanu: Evo sjutra je mladina, kad treba s carem da jedem, pusti me, dakle, da se sakrijem u polju do trećega večera.

Ako zapita za me otac tvoj, ti reci: Vrlo mi se molio David da otrči u Vitlejem grad svoj, jer je ondje godišnja žrtva svega roda njegova.

Ako reče: Dobro, biće miran sluga tvoj; ako li se razgnjevi, znaj da je zlo naumio.

Učini, dakle, milost sluzi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim; ako je kakva krivica na meni, ubij me sam, jer zašto bi me vodio k ocu svojemu?

A Jonatan mu reče: Bože, sačuvaj; jer da doznam da je otac moj naumio zlo da te zadesi, zar ti ne bih javio?

A David reče Jonatanu: Ko će mi javiti ako ti otac odgovori što zlo?

A Jonatan reče Davidu: Hodi da izidemo u polje. I izidoše obojica u polje.

I Jonatan reče Davidu: Gospode Bože Izrailjev! Kad iskušam oca svojega sjutra u ovo doba ili prekosjutra, i bude dobro po Davida, ako ne pošljem k tebi i ne javim ti,

Neka Gospod učini tako Jonatanu i tako neka doda. Ako li otac moj bude naumio da ti učini zlo, ja ću ti javiti, i opraviću te i otići ćeš s mirom; i Gospod neka bude s tobom kao što je bio s ocem mojim.

A i ti, dokle sam živ, činićeš meni milost Gospodnju da ne poginem;

I nećeš ukratiti milosti svoje domu mojemu dovijeka, ni onda kad Gospod istrijebi sve neprijatelje Davidove sa zemlje.

Tako Jonatan učini vjeru s domom Davidovijem govoreći: Gospod neka traži iz ruku neprijatelja Davidovijeh.

I još zakle Jonatan Davida ljubavlju svojom k njemu, jer ga ljubljaše kao svoju dušu.

Potom reče mu Jonatan: Sjutra je mladina i pitaće se za te, jer će tvoje mjesto biti prazno.

A ti čekaj do trećega dana, pa onda otidi brzo i dođi na mjesto gdje si se bio sakrio kad se ovo radilo, i, sjedi kod kamena Ezila.

A ja ću baciti tri strijele ukraj toga kamena kao da gađam biljegu.

I evo, poslaću momka govoreći mu: Idi, nađi strijele. Ako rečem momku: Eto strijele su za tobom ovamo bliže, digni ih; tada dođi, dobro je po te, i neće ti biti ništa, tako živ bio Gospod!

Ako li ovako rečem momku: Eto, strijele su pred tobom tamo dalje; onda idi, jer te Gospod šalje.

A za ove riječi što rekosmo ja i ti, evo, Gospod je svjedok između mene i tebe dovijeka.

Potom se David sakri u polju; i dođe mladina, i car sjede za sto da jede.

A kad car sjede na svoje mjesto po običaju na mjesto kod zida, Jonatan usta, a Avenir sjede do Saula, a mjesto Davidovo bješe prazno.

I Saul ne reče ništa onaj dan, jer mišljaše: Dogodilo mu se štogod, te nije čist, zacijelo nije čist.

A sjutradan, drugi dan mjeseca, opet bješe prazno mjesto Davidovo, a Saul reče Jonatanu sinu svojemu: Zašto sin Jesejev ne dođe na objed ni juče ni danas?

A Jonatan odgovori Saulu: Vrlo me je molio David da otide do Vitlejema,

Rekavši: Pusti me, jer porodica naša ima žrtvu u gradu, i sam mi je brat zapovjedio; ako sam, dakle, našao milost pred tobom, da otidem i vidim braću svoju. Zato nije došao na carev objed.

Tada se razgnjevi Saul na Jonatana, te mu reče: Nevaljali i neposlušni sine! Zar ja ne znam da si izabrao sina Jesejeva sebi na sramotu i na sramotu svojoj nevaljaloj majci?

Jer dokle je živ sin Jesejev na zemlji, nećeš se utvrditi ni ti ni carstvo tvoje; zato pošlji sada i dovedi ga k meni, jer je zaslužio smrt.

A Jonatan odgovori Saulu, ocu svojemu, i reče mu: Zašto da se pogubi? Šta je učinio?

Tada se Saul baci kopljem na nj da ga ubije. Tada vidje Jonatan da je otac njegov naumio ubiti Davida.

I usta Jonatan od stola gnjevan, i ništa ne jede drugi dan po mladini; jer se zabrinu za Davida što ga otac osramoti.

A kad bi ujutru, izide Jonatan u polje u vrijeme kako bješe ugovorio s Davidom, i s njim jedno momče.

I reče momku svojemu: Trči da mi nađeš strijele koje ću pustiti. I momče otrča, a on pusti strijelu preko njega.

A kad dođe momak do mjesta kuda bješe zastrijelio Jonatan, viknu Jonatan za momkom govoreći: Nije li strijela dalje naprijed?

Još viknu Jonatan za momkom: Brže, ne stoj. I momak Jonatanov pokupi strijele i vrati se gospodaru svojemu.

Ali momak ne znaše ništa, samo Jonatan i David znahu šta je.

I Jonatan dade oružje svoje momku koji bijaše s njim, i reče mu: Idi, odnesi u grad.

I kad momak otide, David usta s južne strane i pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta, i poljubiše se, i plakaše obojica, a David osobito.

I reče Jonatan Davidu: Idi s mirom kao što smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim rekavši: Gospod da je svjedok između mene i tebe i između mojega sjemena i tvojega sjemena dovijeka.

I tako David ustavši otide, a Jonatan se vrati u grad.